Marija Terezija bila je jedina Habsburgovka na prijestolju svojih predaka, i strogo uzevši, posljedni izravni vladarski izdanak te slavne dinastije jer je njezin sin i nasljednik Josip II. po ocu pripadao lotarinškoj lozi. Vrlo sposobna i odlučna bila je jedan od najvažnijih monarha u razdoblju prosvijećenog apsolutizma.
S 19 godina udala se za lotarinškog vojvodu Franju Stjepana, pa se otada njena dinastija naziva Habsburg-Lothringen. Voljenom suprugu Marija Terezija priskrbila je titulu cara Svetog Rimskog carstva, ali su cijela moć i vlast i dalje počivali u njenim rukama. U braku su dobili petoricu sinova i jedanaest kćeri.
Marija Terezija oduvijek je bila predana suprugu i iskreno ga je voljela. Kako je bila nagle naravi, znala bi planuti na njega zbog sitnice, ali bi se brzo pokajala. Ugađala mu je jer ju je usrećivao i bio šarmantan ljubavnik, no kadkad je željela da je sposobniji vojnik i državnik.
Međutim, brojne trudnoće ostavile su traga na njoj i udebljala se. Nekoć je strastveno voljela plesati i često je odlazila na maskenbale, no toga se sasvim ostavila. I dalje je uživala u pjevanju i sviranju pijanina, ali joj se rekreacija svela na jahanje ili kratke šetnje. U pravilu je bila prezauzeta državničkim poslovima.
Kako je supruga imala sve manje vremena za njega, Franjo Stjepan je ljubavno uzbuđenje počeo tražiti na drugim stranama. Razdirana ljubomorom Marija Terezija mu je držala žestoke prodike zbog njegovih izvanbračnih izleta. Dala ga je i uhoditi, ali uzalud. Njezina bračna sreća nepovratno je uništena 1755. godine kad se Franjo Stjepan upustio u ozbiljnu ljubavnu vezu s mladom kneginjom Wilheminom Auersperg koju je održavao sve do smrti. Muževa nevjera u carici je pojačala netrpeljivost prema bilo kakvom nemoralnom ponašanju, pa je ustrojila policiju za ćudoređe koja je djelovala po gradovima, osobito u Beču, uhićujući svaku osobu osumnjičenu da čini nešto nećudoredno.
