Stiglo je proljeće, stiglo je sunce, probudila se priroda, razbudili ljudi. Članovi Udruge umirovljenika “Jazine – I” Zadar s nestrpljenjem su dočekali da zimske dane trampe za toplinu, zelenilo, pogled na procvale voćke, mirisno cvijeće i modrinu namreškanog mora. Međutim, nestašni i znatiželjni uputili su se proteklog vikenda prema Mađarskoj granici u 410 kilometara udaljene Molve.
Većina nikad nije bila u ovom kraju pa je ideja gospođe Marije Špoljar da posjetimo njeno rodno mjesto i upoznamo ovaj dio Lijepe naše s radošću prihvaćena. Krenuli smo rano, prkosno i prpošno a imali smo sreće da nas je ispratilo sunčano vrijeme. Nekoliko sati putovali smo svima poznatim putem a onda nastavili dalje ostavljajući iza sebe auto put, nebodere i velike zgrade. S nosovima na prozorskim staklima našeg autobusa promatrali smo oazu zelenila i mala živopisna mjesta. Nismo mogli ne zamijetiti stabalca sa prekrasnim ljubičasto crvenim cvjetovima proljetne kraljice, magnolije. Bilo ih je posvuda, po lijepo uređenim dvorištima a naročito uz cestu kojom smo prolazili do našeg odredišta. Nekad davno, negdje je postojao Put svile, a mi smo se vozili čarobnim Putem magnolije i uživali.
Tako smo stigli u Molve. Ispred vatrogasnog doma dočekala nas je ljubazna i simpatična Sanja sa svojom ekipom iz Udruge Napredne domaćice. Osnovana je davne 1932. godine. Rasporedili smo se i smjestili u domove ovih dragih ljudi. Ubrzo smo krenuli u razgledavanje. Imali smo gust raspored za dvodnevno druženje i upoznavanje znamenitosti, krajolika, običaja a nadasve naših novih prijatelja.
Obišli smo tri jezera imenom Čingi Lingi koja ožive tek ljeti kad ondje boravi stotine ljudi. S poštovanjem smo prolazili pored ponosite, visoke i guste Repeške šume da bi se nakratko zaustavili na OPG-u Ivanča. Tu nas je ugostila gospođa Nadica koja je 2015. godine proglašena naj ženom iz ruralnih područja Koprivničko-Križevačke županije. Odjevena u narodnu nošnju ovog kraja pokazala nam je što se može napraviti kada se zajedno slože vrijedne ruke nekoliko generacija. Iste večeri imali smo čast prisustvovati Redovnoj Skupštini Udruge Napredne domaćice. Nakon večere uslijedila je svirka, ples i druženje do sitnih noćnih sati. Ustali smo rano ujutro, nenaspavani ali punog srca popili kavicu sa našim ljubaznim domaćinima. Razmijenili smo misli, brojeve telefona, adrese i odlepršali onako kako to već penzići umiju, na prvu jutarnju nedjeljnu misu. Iz župne crkve Blažene Djevice Marije ponijeli smo spokoj i snagu te prošetali uređenim i urednim Molvama kako bi što bolje upili ljepotu ovog mjesta. Obišli smo kapelu sv. Nikiole, posjetili izložbu slika, pisanica i ručnih radova. Zamijetili smo mnoštvo gnijezda pa zaključili da i Molve imaju svoje Klepetane koji se svake godine vraćaju vjernim draganama. Za ostatak razgledavanja pobrinula se naša draga domaćica Sanja Vargić koja nam je ujedno bila i turistički vodič te nas odvela u Đurđevac do utvrde Stari Grad. Posjetili smo i jedinu pustinju u Hrvatskoj, Đurđevački peski, mjesto Virje i Ludbreg.
Nadamo se da ćemo i mi uskoro imati priliku u našim domovima ugostiti ove divne ljude. Hvala dragoj Sanji, Mariji, Blaženki, Marici, Karmeli, Rozaliji, Milanu i svima koji su se toliko trudili da nam uljepšaju ova dva dana. Sreća je u malim stvarima i punim srcima.
