Najave ministra zdravlja Darija Nakića da će reformu hitne medicinske službe riješiti pojačanim dežurstvima obiteljskih liječnika, reagirala je Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) koja poručuje da koncesionari ne bježe od dežurstava, ali traže da posao podijele sa zavodima za hitnu medicinu, te da im se osiguraju bolji uvjeti rada.
– Tražimo dežurne laboratorije i rendgene, te da se jasno definiraju stanja za koja se liječnička pomoć može tražiti vikendom, ističe predsjednica KoHOM-a Ines Balint u razgovoru za Hinu iznoseći stajalište privatnih koncesionara kojih je 70 posto u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a zbog svojeg specifičnog statusa dosad nisu morali dežurati vikendima i praznicima.
U suprotnom, kaže, uslijedit će masovni egzodus obiteljskih liječnika u zemlje zapadne Europe jer su obiteljski liječnici u Hrvatskoj već na rubu izdržljivosti zbog dvostruko i trostruko više kontakata sa pacijentima u odnosu na kolege iz europskih zemalja, uključujući i nepotrebno preveliko administrativno opterećenje.
Ministar je nedavno najavio da će, nakon reforme hitne medicinske službe, tijekom vikenda i praznika pacijente 4. i 5. stupnja hitnosti rješavati obiteljski liječnici, a neslužbeno se doznaje da će se do 30. lipnja ove godine mijenjati ugovori o koncesiji i u njima uvesti obavezna dežurstva.
Nakićeve najave Balint ocjenjuje nekorektnim pokušajem rasterećivanja bolnica na račun obiteljske medicine koja nije kriva što velik broj pacijenata samoinicijativno traži pregled u objedinjenom hitnom prijemu bolnica, vrlo često i nakon pregleda obiteljskog liječnika, tražeći drugo mišljenje ili očekujući pretrage ili lijekove za koje misle da su im potrebni.
Objašnjava da su i do sada gotovo u svim županijama organizirani punktovi posebnih dežurstava u kojima pretežno dežuraju zaposlenici domova zdravlja, a privatni koncesionari su često odbijali dežurati jer na tim mjestima nedostaje i najosnovnija oprema, poput EKG-a, defibrilatora, inhalatora, kirurških setova, čak i šprica za ispiranje ušiju i računala.
No, nije ta situacija uzrokovala pritisak na bolnice, već zadnje reforme hitne medicinske pomoći (2011.), koja se “pokazala lošom i nedovršenom”.
– Novoformirani Zavodi za hitnu medicinu od te reforme većinom više nemaju mogućnost pregleda pacijenata i davanja terapije u svojim prostorijama, već samo izlaze po pozivu na teren. Rezultat je da pacijenti često samoinicijativno traže uslugu u bolnici, nakon što ne zateknu nikoga u prostorijama hitne pomoći, kaže Balint.
Kao poseban promašaj navodi formiranje timova 2, u kojima su samo vozač i medicinska sestra, i – s obziroma da nemaju veće nadležnosti, predstavljaju samo skupu taksi službu. Kao zoran prikaz situacije na terenu navodi se slučaj iz jedne županije gdje je liječnik hitne medicinske pomoći odbio pratnju maloljetnog pacijenta s pneumotoraksom u 80 km udaljenu kliničku bolnicu, bez obzira na traženje obiteljskog liječnika koji je dijagnozu potkrijepio svojim pregledom i radiološkom obradom, uz obrazloženje da im je to predaleko i da ne mogu zbog toga ostaviti teren bez liječnika.
Stoga u KoHOM-u traže da se definiraju nadležnosti liječnika Hitne medicinske pomoći, a posebno skupih timova 2 koji sada služe samo kao sanitetski prijevoz. Također traže da se definiraju stanja u kojima je opravdano dolaziti u dežurstvo liječniku obiteljske medicine ili hitne medicinske pomoći, te da se destimulira pacijente da dolaze u dežurstva po kronične terapije, zbog križobolje, bola u koljenu, šmrcanja nosa ili panike zbog povišenog krvnog tlaka.
– Istraživanja su pokazala da je prvi na listi simptoma zbog kojih pacijenti u Hrvatskoj vikendom i po noći traže zdravstvenu zaštitu – povišena vrijednost tlaka. Toga nigdje drugdje u Europi nema. Pacijenti se trebaju redovito javljati svom liječniku obiteljske medicine, uzimati terapiju koju im je propisao njihov liječnik i pridržavati se higijensko-dijetetskih mjera. Povišen arterijski tlak je kronično stanje koje se liječi u ordinaciji obiteljske medicine, poručuje predsjednica udruge obiteljskih liječnika.
– Primjerenije je okupiti kvalitetne ljude koji će svojim prijedlozima osigurati kvalitetne pomake, pa makar se isti produžili za nekoliko mjeseci. Umjesto da probleme rješavamo u hodu, kao što to radimo već godinama, a što rezultira nezadovoljnim i pacijentima i zdravstvenim radnicima, zaključuje Balint.