Nemoguće je biti vegetarijanac, tvrdi portal IFL Science, a objasnit ćemo vam i zašto.
Naime, kako smo naučili još u osnovnoj školi, biljke se nalaze na dnu hranidbenog lanca te koriste sunčevu svjetlost kako bi vodu iz tla i ugljikov dioksid iz zraka pretvorile u glukozu koja im daje energiju potrebnu za život.
Očito, životinje jedu biljke. No ono što nije toliko očito jest da biljke također jedu životinje. Naime, biljke uzimaju nutrijente iz tla, koji iako su anorganski, potječu od raspadnutih ostataka životinja i drugih biljaka, stoga čak i oni koji su uvjereni da jedu samo biljnu hranu nisu u pravu. “Prijenosnost jedenja” termin kojeg Andrew Smith s Drexel University koristi kako bi opisao ovu pojavu zbog koje nitko ne može biti vegetarijanac.
Prijenosnost znači da ako je jedan element u nizu na određen način povezan s drugim elementom, a drugi element na isti način s trećim, tada su prvi i treći element također povezani. Izreka “ono si što jedeš” tako dobiva svoj puni smisao.
– Ako smo ono što jedemo, naša hrana je ono što je za života jela – što znači da smo u istoj mjeri ono čime se naša hrana hranila, kaže profesor Smith, koji ističe kako je i sam bio “vegetarijanac” gotovo 20 godina, a posljednjih 6 godina hrani se “veganski”.
– Mnogi vegetarijanci kao razlog svog odabira navode činjenicu da su životinje sposobne osjećati, no imamo dobrih razloga vjerovati da i biljke osjećaju, one su svjesne svoje okoline i reagiraju na nju, i to podjednako na ugodna i neugodna iskustva. Ako meni ne vjerujete, pogledajte radove Anthonyja Trewavasa, Stefana Mancusa, Daniela Chamowitza i Františeka Baluške, koji su znanstvenici u tom polju. Oni su dokazali da biljke imaju istih pet osjetila kao i mi, te još dvadesetak “svojih” čula. Čak mogu učiti i podučavati, kaže profesor Smith dodajući još kako vegetarijanstvo i veganstvo nisu uvijek ekološki prihvatiljivi načini prehrane. Primjerice, količina vode koja se koristi za uzgoj badema nikako se ne može nazvati štedljivom.