Američka obavještajna agencija CIA tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća testirala je program koji bi im omogućio da svjetske moćnike drogiraju LSD-em.
Deset znanstvenika okupilo se 1953. godine u Marylandu radi sastanka. Drugog dana sastanka pojavila se boca pića “začinjena” LSD-em, nakon čega je ispražnjena, a Sidney Gottlieb, kemičar i špijun iz CIA-e, obavijestio je kolege da upravo kreću na “ludu vožnju”.
Gottlieb je u izvještaju iz 1976. navodno primjetio da njegov kolega znanstvenik Franck Olson prvobitno nije čudno ponašao nakon uzimanja “začinjenog” pića. Te večeri bio je pričljiv i nasmijan, ali već sljedećeg bio je depresivan i uznemiren. Istog mjeseca, kasnije, počinio je samoubojstvo, skočivši sa 10 kata hotela u Washingtonu. Gottlieb je, naime, bio mozak vrlo osjetljivog programa CIA-e, nazvanog “MK Ultra”.
Ovaj program podrazumijevao je prikrivenu operaciju u režiji CIA-e, kojom su se vršili eksperimenti na ljudima. Program je započeo početkom pedesetih, a trajao je barem do kasnih šezdesetih, i u pokusima je koristio američke i kanadske državljane.
Voditelji projekta bili su intrigirani time kako bi mogli drogirati svjetske lidere, koji bi se zatim ponašali smiješno i čudno u javnosti, da preko vode cijelu populaciju također opijaju ovim supstancima, kako bi na taj način manipulirali osumnjičenima tijekom ispitivanja.
Ali, ova revolucionarna ideja morala se prvo testirati, i CIA je odlučila to napraviti na svojim ljudima. LSD je testiran na agentima, ali i na nesvjesnim civilima.
Program “MK Ultra” počeo je polako. Prvo je testiran određeni broj agenata koji su sami uzimali LSD i zapisivali svoje promjene ponašanja i raspoloženja. Čak su odlučili drogirati jedni druge, neočekivano, bilo gdje i bilo kad, pa čak i na poslu.
Nakon doziranja, agent bi dobio ostatak dana slobodno. Poslije su ti određeni agenti počeli drogirati i druge ljude u CIA-i, koji nikad prije nisu probali neko halucinogeno sredstvo.
Ali, za neke od njih, posljedice su bile vrlo teške. Tako je u jednom incidentu agent istrčao na ulicu nakon drogiranja i svaki put kad bi prošao automobil, on bi se uplašeno sklupčao uz cestu. Svaki je automobil za njega bio čudovište.
Do 1960-ih, CIA je otišla korak dalje, osnovala je LSD laboratorij i “sigurnu kuću” u New Yorku i Californiji. Međutim, u tu kuću prostitutke su mamile biznismene koje bi zatim drogirale. Kada je to saznao glavni agent, projekt je prijavio.
Nekoliko godina kasnije, “MK Ultra” je usporen i zaustavljen s jednim dokumentom iz 1975. prema kojem se smatra da je program definitivno zaustavljen između 1966. i 1967. godine.
Zakon o slobodi informacija je omogućio otkrivanje 17 000 dokumenata povezanih s projektom “MK Ultra”, koji je vodio do saslušanja u Senatu te godine.
Kongres SAD održao je raspravu o tome u gornjem domu Senata, kako bi se osigurali da još uvijek ne postoje slični programi.
