Zapovjednik nacističkog logora smrti Auschwitz, Rudolf Hoess rekao je u svoje vrijeme kako su ga tri čovjeka posebno pripremila na “misiju” ubojstva više od milijun ljudi. Bili su to Adolf Hitler, Josef Goebbels i Alfred Rosenberg.
Treći u nizu povijesno i civilizacijski ozloglašenih monstruma relativno je slabo poznat izvan Njemačke iako je on bio onaj koji je i onako zbunjen Hitlerov um, dodatno napunio idejama o svjetskoj židovskoj zavjeri. On je dodatno utjecao u sudjelovao u izgradnji rasnih teorija nacista prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bio je i odgovoran i za sistematsku plijenidbu i pljačku umjetničkih djela s područja istočne Europe.
Rosenberg je imao 26 godina kad je 1919. postao jedan od prvih članova nacističke stranke. Hitler je Rosenberga smatrao suradnikom u kojeg je, kao u malo koga, imao puno povjerenje.
Tako je Rosenberg od 1941. do 1945. bio ministar okupiranih istočnih teritorija. Uostalom, nakon što je Hitler 1923. nakon radikalnog pokušaja državnog udara nakratko zaglavio u zatvoru kao izdajnik, upravo je Rosenberga postavio da ga zamjenjuje na mjestu predsjednika stranke.
Hitler je kraj Prvog svjetskog rata dočekao kao duboko potreseni, razočarani nacist koji je za poraz opravdanje pronašao u tome da je morala biti riječ o nečijoj izdaji. Povezao je to s osobnim kompleksima i traumama, a dio svojih stavova naslijedio je i iz antisemitske tradicije. Takav se 1919. susreo s nacistima dok su oni bili još pijana rulja delikvenata koji su se sastajali po bavarskim pivnicama. Rosenberg je bio taj koji ga je od tog trenutka uzeo pod svoje i punio mu glavu idejom kako su iza Oktobarske revolucije i uspostavljanja SSSR-a stajali Židovi i njihova mitska svjetska zavjera.
Rosenbergov motiv bio je jasan – rođen je u Talinu u Estoniji kao etnički Nijemac, studirao je u Rigi i Moskvi, da bi 1918. pred boljševicima pobjegao u Njemačku. Tako je, kao izbjeglica, prepun trauma, već 1920. Hitleru predstavio sve svoje komplekse i svo ono ideološko opravdanje kojim se Hitler služio za opravdavanje napada na SSSR 1941. i širenje “životnog prostora”.
Rosenberg je bio onaj koji je 1941. oduševljeno izjavljivao da će taj rat biti “biološko pročišćavanje svjetske revolucije” i da će nacistička vojna sila iskorijeniti sve te rasno zarazne mikrobe Židove i njihovu kopilad. Baš on je zbog toga bio savršeni materijal za političko vođenje masakara nad Židovima širom Rusije, kao i maltretiranja svih Bjelorusa, Ukrajinaca, Estonaca i Litvanaca koji na okupaciju nisu pristajali.
Njegova knjiga “Mit dvadesetog stoljeća” prodala se širom Reicha u više od milijun primjeraka i bila je daleko najutjecajnije ideološko štivo nacista, odmah iza “Mein Kampfa”.
Međutim, 1945. postao je jedna od najkrupnijih lovina na sudu za ratne zločine. Šef Goebbelsovog ministarstva propagande koji je također završio na sudu, za Rosenberga je rekao: “Smatram da je Rosenberg imao presudan utjecaj na oblikovanje Hitlerove filozofije 1920.godine. Njegova je važnost u tome što je njegove ideje, koje su bile isključivo teorijske, Hitler pretvorio u stvarnost”. Smatrao ga je navjećim krivcem od svih koji su se našli na optuženičkoj klupi. Sudac je Rosenberga proglasio “intelektualnim visokim svećenikom ideologije o nadmoćnoj rasi”, i kao takvog, osudio ga na smrt 16. listopada 1946. Proglašen je krivim za planiranje i poticanje rata, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, iako je sve poricao.
Rosenberg je zaplesao na krivom kraju užeta, ali je u narednim desetljećima njegovu ulogu u Trećem Reichu počela prekrivati prašina. Iza njega ostalo je svjedočanstvo iz njegovog osobnog dnevnika u kojem je tijekom 10 godina, od 1935. do 1945. na 500 stranica opisao mnoštvo detalja iz samog vrha nacističke mašinerije smrti.
Dnevnik je saveznicima, točnije Pattonovim snagama, pao u ruke u posljednjim tjednima nacističke Njemačke, kada je izvjesni bavarski plemić Kurt von Behr pokušao spasiti svoju kožu te odao Amerikancima rijetko bogato skrovište nacističkih dokumenata u petoj etaži ispod njegovog dvorca.
Trideset tona dokumenata pronašli su američki agenti koji su imali naređenje iskopati svaki list s pečatom nacističkih službi. Među građom bio je i Rosenbergov dnevnik.
Međutim, četiri godine nakon pronalaska, dnevnik se misteriozno izgubio dok su ga, zajedno s mnoštvom drugih dokumenata transportirali u Washington.
Dnevničk izapisi pronađeni su zahvaljujući jednom službeniku arhiva u gradu Wilmingtonu u državi Delaware, a trenutno se nalazi u Muzeju holokausta u Washingtonu. Mračni spisi daju novi uvid u psihologiju nacizma i holokausta, a u njima je opisao susrete sa svojim vođom s kojim je raspravljao o masovnim ubojstvima nearijevaca. Većina sadržaja dnevnika još je nepoznata, ali neki detalji iscurili su u javnost. Neki zapisi dotiču se i rasizma koji je, prema Rosenbergu, bio jednako zastupljen u cijeloj Europi.