SS (akronim od njem. Schutz – Staffeln ili Schutz – Staffel: zaštitni odred), terorističko – policijska je organizacija u doba nacističkog režima u Njemačkoj. Hitler je osnovao SS 1925. kao izabrani odred militarističke organizacije SA (jurišni odred). Odred se osamostalio 1929. a za vođu je izabran Heinrich Himmler. Pošto su nacisti 1933. došli na vlast, broj pripadnika SS – a brzo je rastao, a glavni zadatak je bio “unutarnja sigurnost”.
Kada je 1936. Himmler postao i šef njemačke policije, cjelokupni je represivni aparat došao pod kontrolu SS – ovaca. Organizacija SS odigrala je veliku ulogu u svim pripremama za oružanu agresiju u Europi. Posebna formacija te organizacije – SS sastavi mrtvačke glave preuzela je upravljanje koncentracijskim logorima. Zbog ogromnog broja dobrovoljaca uzeli su i pravo rasne selekcije. Strahovit dril na obuci iznjedrio bi najbolje, pripadnici su imali obavezu slušati i idejno – političku nastavu, tako da nije čudo što su svi protivnici od njih strahovali.
Kad je počeo Drugi svjetski rat i oružani sukobi, zapovjedništvo nad poznatom SS divizijom imena Totenkopf dobio je Theodor Eicke. U redovima SS-a napredovao je brzo i došao do čina armijskog generala. Tako je po Himmlerovoj želji postavljen za zapovjednika prvog koncentracijskog logora u čitavoj Njemačkoj – onog u mjestu Dachau.
Ta je divizija bila dio elitnih njemačkih jedinica. Naime, najelitniji dio njemačkih oružanih snaga pripadale su tri prve po redu SS divizije. Bile su to redom: “Leibstandarte SS Adolf Hitler” – Hitlerova osobna tjelesna straža, “Das Reich” divizija i “Totenkopf”.
Totenkopf diviziju nazivali su i “Hitlerovi vatrogasci” jer je slana na dijelove bojišta gdje je bila potrebna najhitnija intervencija.
Divljačka Eickeova okrutnost koja je odlikovala i ljude koji su mu služili navodno je impresionirala Himmlera, pa i samog Hitlera, pa je ta divizija imala mogućnost dopusta tijekom čitavog trajanja rata, za razliku od svih ostalih. Govorili su kako ih je potrebno držati kao životinje, iza rešetaka i dobro i dozirano koristiti njihove odbojne talente. Eickea je pratio glas da je gotovo psihopatski obraćao pažnju na detalje, što su mogli posvjedočiti njegovi brojni zatvorenici u Dachauu.
Na Istočnom bojištu Eicke je poginuo u poznatoj Bitki kod Kurska 26. veljače 1943. Umro je kad su Rusi srušili njegov avion dok je u letu nadgledao neprijateljske položaje. Kremiran je i pokopan na njemačkom vojnom groblju blizu Orelke u Rusiji.
U Hrvatskoj je, početkom 2014. godine buknuo skandal povezan s ovom zloglasnom jedinicom. Američko Ministarstvo pravosuđa predložilo je pokretanje postupka protiv Jakoba Decingera koji je živio u Osijeku. Sud je tražio ukidanje odluke o američkom državljanstvu kojeg je navedeni dobio 1972. jer su istražitelji otkrili kako je Decinger bio čuvar u nizu nacističkih logora, ali i pripadnik zloglasnih postrojbi Mrtvačke glave.
Saznavši da su mu istražitelji za petama, Jakob Decinger je 1989. preko noći napustio SAD, ostavivši ondje suprugu i djecu, te kompletnu imovinu. Sklonio se nakratko u Njemačku, a onda, iskoristivši turbulentno vrijeme raspada Jugoslavije, 1990. se vratio u Hrvatsku.
U Osijeku je živio lagodnim životom američkog umirovljenika. Svoju nacističku prošlost nije spominjao, a među susjedima je slovio kao uspješan čovjek koji se obogatio u Americi i pod stare dane se vratio u rodni kraj. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku pokrenulo je izvide, no istraga o Decingeru nikada nije započela. Tako je i umro, lišen bilo kakve odgovornosti za ono što je radio tijekom Drugog svjetskog rata.
