Popularna zadarska sfinga često je na meti vandala koji njeno lice i poprsje nalaze kao idealno mjesto za prezentaciju svojih likovnih dosega. Ovaj put, “umjetnik” je u ruci imao bijeli sprej kojim je pokušao izraziti svoje misli, koje su, sudeći prema nasprejanom, nemušte, nemaštovite i potpuno neuspjele. Našao je shodno nesuđeni umjetnik sfingi obojati oči, usta, uši i čelo, a na poprsju ostavio individualni pečat koji ipak najviše govori o razini nekulture i primitivizma. Vježbao je umjetnik i pisanje slova, ali prema ostavljenom, pitamo se zna li isti uopće pisati i čitati?
Ovaj monumentalni spomenik prije nekoliko godina očistili su od grafita učenici zadarskih škola, a čini se kako su te inicijative, barem kad je u pitanju sfinga, potrebne češće. Unatoč pokušaju educiranja šire javnosti o važnosti sfinge i njenog graditelja, zadarskog konzervatora Giovannija Smiricha koji je zadužio zadarsku kulturu a njegova ostavština nije vrednovana, bezobraznici poput ovog s bijelim sprejom u ruci još jednom pokazuju kako za njih vrijede neka druga pravila, te da je njihov sustav vrednovanja malo drugačiji.
Da je umjetnik sa sprejom znao da je sfinga svojevrsni spomenik ljubavi, izgrađen 1919 ili 1921; ne zna se sa sigurnošću, da zna kako je graditelj jedan od utemeljitelja Arheološkog muzeja, da je radio na konzervatorskim obnovama mnogih zadarskih crkava, možda bi razmislio gdje će svoje “radove” prezentirati široj javnosti.
Kako god bilo, čitav kompleks ville Atiije zapanjuje posvemašnjom nebrigom, što nije ni čudo, jer je nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziran i ne zna mu se pravi vlasnik. Nasljednici obitelji Smirich i danas žive u Zadru potpuno obezvlašćeni u vezi kompleksa, o vili je brigu preuzeo Medicinski centar koji koristi njene prostorije, a park je prepušten sam sebi.
Busamo se o prsa kao turistički grad, ali nikom nije sinulo kako je perivoj oko ville Attilia nekada bio prekrasno uređen engleski park s potočićem, historicističkim detaljima poput klupica i odmorišta sa sfingom kao dominantnom figurom. Ni na samoj vili nigdje ne postoji oznaka tko je njen graditelj i koje su njegove zasluge. Sfingu obavijaju mnoge zanimljive legende, što bi se moglo iskoristiti za turističke svrhe, i ponuditi brojim turistima još jednu zanimljivost.
Čini se pak kako je više onih koji svako toliko iskoriste sfingu za druge svrhe – šaranje, devastaciju i iživljavanje.