U galerijskom prostoru Crkve sv. Petar i Andrija Stari u Zadru, 22. ožujka 2016. otvorena je samostalna izložba „Povratak tigra“ Tomislava Marijana Bilosnića, uglednoga hrvatskog književnika i slikara. Izložba je prvotno predstavljena u Galeriji Sv. Katarina Aleksandrijska u Zemuniku, a potom u Gradskoj loži u Zadra i u Hrvatskom centru u Beču.
Riječ je o međunarodnom multimedijalnom projektu u koji su uključene izložbe, video projekcije svih slika iz spomenutoga ciklusa, književne večeri, prezentacije izdanja zbirke pjesama “Tigar” na stranim jezicima i u inozemnim izdanjima (hrvatskom, engleskom, talijanskom, njemačkom, španjolskom, albanskom, makedonskom, romskom i dr.), te predstavljanje monografskih izdanja Bilosnićeva slikarskog opusa.
Izložba „Povratak tigra“ popraćena je posebnim katalogom, izborom likovnih kritika o Bilosnićevom stvaralaštvu, a koje potpisuju Igor Šipić, Ive Šimat Banov, Nevenka Nekić, Iva Korbler, Sanja Knežević, Milan Bešlić i Vinko Srhoj.
Bilosnićev slikarski ciklus „Povratak tigra“ nastavak je njegova slikarskog izraza u ulju na kartonu, odnosno nastavak slikarskog izričaja započeta s „Pollockovom svjetlošću“. Riječ je o slikama velikih formata snažne kolorističke ekspresije.
Izložba „Povratak tigra“ otvorena je do kraja travnja.
ULAZAK U BIT KOLORIZMA
Kako god se na ovim platnima sklad i raspršenost,
koncentracija i dezintegracija, u oku pogledara fokusiraju u
polivalentnosti površine, artikuliraju i svoju ambivalentnost:
s jedne strane, mirnoću majolike, s druge, bagdadsko Sunce –
posljednje ostatke početaka Zemlje. Stoga je Bilosnićev Povratak
tigra ulazak u sam bit kolorizma mediteransko-jadranske
androginije. Na plavoj podlozi nadrastao je Kaštelanovu
jedričnost insignijama rupičanja, u komparativnoj konotaciji
pak ubacuje strast i svjetlost u igru pletera.
Igor Šipić
Bilo da su Bilosnićeva djela ikonički asketska i monokromna, bilo da označavaju labavljenje konstrukcije i naglašenu poetizaciju svijeta, ona uvijek zadržavaju najdublje umjetnikove misli i nemire.
Ive Šimat Banov
Ovaj kozmos nailazi iz dubina i rasprskava se na novi način, samo potaknut Pollockovim eksperimentom. Govori se da poslije Pollocka ništa više u slikarstvu nije moglo biti isto. Tu snagu osjeća i Bilosnić, ona ga plijeni i dopušta mu apsolutnu slobodu. Svjetlost je tema vječnosti, iz svjetlosti dolazi k nama Svjetlost. Uhvatiti taj bljesak na svoj likovni način – to pokušava Bilosnić, sjećajući se ne samo svoga prethodnika, nego neke neznane i pradavne Svjetlosti. Možda one kad je rečeno: I bi svjetlost.
Nevenka Nekić
Drugi je put – za koji se odlučio Tomislav Marijan Bilosnić – ostati vjeran sebi i svom unutarnjem svijetu bez obzira na ishod recepcije njegova stvaralaštva. Ima nešto dirljivo i sjetno u Bilosnićevim «slikopisima», nešto što nas vraća u čarobne i dječji zaigrane svjetove nadrealista… Bilosnić nas je uspio uvesti u labirint svojih intimnih preokupacija, i dati do znanja da stvaralački putevi suvremenih umjetnika nisu nimalo jednostavni i jednoznačni.
Iva Körbler
U ovom ciklusu Bilosnić je sjedinio Eros i Thanathos, i to na način da je preuzeo Pollockovu tehniku i Picassov kolorit. Izvorne Pollockove slike čisti su odraz njegovoga mraka i življenja smrti, dok je Picassov opus prepun boja ljubavi i strasti, a takvi su bili i njihovi životni putevi. Dakle, preuzimajući polokovsku tehniku Tomislav Marijan Bilosnić u svojim slikama odražava svoj pikasovski, žestoki temperament Mediterana.
Sanja Knežević
Tomislav Marijan Bilosnić iznimno je plodan suvremeni hrvatski umjetnik kojega je determiniralo multimedijalno izražavanje. Raznovrsnost njegova književnoga djelovanja i više je nego dobro poznata, jer se već desetljećima jednakim uspjehom izražava kao pjesnik, prozaik, feljtonist, kritičar…Ova će se njegova osobina manifestirati i u likovnom mu stvaralaštvu, poglavito u raznovrsnom repertoaru motiva i u korištenju različitih likovnih tehnika.
Milan Bešlić
Bilosnić ne uvodi u svoju sliku fragmente majstorovih djela jer i nije od onih slikara koji bi se prepuštali otvorenim citiranjima. On, naime, slika pollockovski, umjesto da Pollockovu sliku koristi kao arhiv citatnih ulomaka. Iako će neka njegova djela umnogome podsjetiti na velikog američkog slikara ona su ipak bilosnićevska s dominacijom estetičnosti koja vas zaokuplja gustućom prvog plana, vibracijama zasićene površine koja plijeni na prvi pogled. I dok Pollock ne mari za punu kontrolu svog rasprskavajućeg načina nego se često prepušta hirovima sretnog slučaja, Bilosnić čvršće drži uzde u rukama i više pazi da sve bude propisno ispunjeno bojom i linearnim ritmovima koji poput akcionog tepiha prekrivaju svaki pedalj slike.
Vinko Srhoj