Za posjet ovom mjestu ništa vas ne može pripremiti. Kolikogod čitali o Auschwitzu, gledali dokumentarce i slušali priče o ovom jezivom mjestu, ništa se to ne može mjeriti sa samim dolaskom u najzloglasniji od svih logora u sustavu nacističke Njemačke iz Drugog svjetskog rata.
Gotovo svaki turistički aranžman u Krakow u svojoj ponudi ima posjet Auschwitzu. Nakon idiličnih poljskih pejzaža na putu iz Krakowa stiže se u gradić Oswiencim. Predgrađe tog pitomog mjesta bilo je mjesto gdje su se još od početka 20. st. nalazile vojarne poljske vojske, koje su nacistima poslužile za osnivanje logora. Već s prilazne ceste vidi se veliki prostor ograđen bodljikavom žicom.
Logor izgleda kao da je vrijeme stalo i potpuno je prilagođen turistima. Zgrade od fasadne cigle nijemi su svjedoci okrutne istine i govore o strahovito izgrađenoj organizaciji vlasti, hijerarhiji, snazi i okrutnosti. Od otvorenja u lipnju 1940. pa do oslobođenja od strane Crvene armije 27. siječnja 1945. tamo je ubijeno oko milijun ljudi.
Kompleks se sastoji od tri logora, Auschwitz I – administrativno središte i kamp za poljske i ruske ratne zarobljenike, Auschwitz II Birkenau – logor za masovno istrebljivanje i Auschwitz II Monowitz – radni logor.
Na ulazu u administrativni dio, kao i na početku stoji na iznad vrata ispisana poruka “Arbeit macht frei”, željezni znak o kojem se pisalo jer je na neobičan način otuđen, da bi nakon energične istrage poljske policije, počinitelji bili otkriveni. Ovaj kompleks sastoji se od 28 zgrada koje su preuređene u muzejske prostore. Prolazi se iz jedne u drugu i svaka priča svoju jezivu priču. Izložene su cipele, naočale, kosa, odjeća, sve što se moglo oduzeti ljudima kako bi ostali bez dostojanstva i identiteta. Ljudi su umirali od boli, hladnoće, gladi, iscrpljenosti i ciklona b. Prolazeći pokraj stotina i stotina lica na jezivim fotografijama, pokraj planine cipela, četki, kofera, nekoliko tona kose, naočala i ostalih osobnih stvari, čovjek se ne može ne zapitati tko su bili ti ljudi i zašto su morali toliko patiti. Prolazeći hodnicima bloka 14 u čijim su podrumima bile prostorije za mučenje, ubijanje izgladnjivanjem i gušenjem, prolazeći ispred zida gdje je strijeljano tisuće ljudi, čovjek se zapita i tko su bili ti mučitelji, i tko je bio kadar činiti takvo zlo.
Auschwitz II Birkenau nalazi se oko tri kilometra od administrativnog dijela. Ova tvornica smrti površinom je 30 puta veća od prvog dijela. Birkenau jest nešto jako mučno za pogledati.Čitav ovaj dio izgradili su zatvorenici Auschwitza I. Svakog dana u zoru bi pješačili nekoliko kilometara do ovog mjesta gdje bi mukotrpno radili cijeli dan, a potom se opet vraćali. Ogromno prostranstvo započinje sablasnim ulazom kroz koji su prolazile tračnice koje su vlakove vodile u sam logor kako okolni stanovnici ne bi vidjeli što se događa s dovezenim ljudima, što daje dodatan osjećaj strave i tragedije. Na zloglasnom kolosijeku odvijala se selekcija koja je trajala nekoliko sekundi, a značila je život ili smrt. Od Birkenaua ostali su sačuvani tek fragmenti, budući da su nacisti u povlačenju uništili postojeće plinske komore i ostalu infrastrukturu. Od plinskih komora ostali su samo sablasni dimnjaci koji se prostiru po polju breza, kako su Poljaci zvali to područje.U obližnjoj šumi nakon nacističkog povlačenja pronađene su tone pepela. Drvene barake dijelom su sačuvane i rekonstruirane, i u njihovoj unutrašnjosti bili su smješteni ljudi koji su čekali strašnu sudbinu. Orginalno, te drvene konstrukcije bile su namijenjene da budu štale za konje – njih pedesetak. Kad je ponestalo cigle nacisti su iz Njemačke naručili ovakve štale i prenamijenili ih za smještaj oko 700 ljudi po jednoj štali. Hladan betonski pod, drvene konstrukcije za spavanje, propuh koji struji kroz daske baraka daje osjećaj deponiranog straha, užasa i negativne energije. Sablasni dojam svojim glasanjem pojačava mnoštvo crnih velikih vrana koje nadlijeću čitav prostor.
Auschwitz – Birkenau danas je muzej u nadležnosti poljskog ministarstva kulture i jedno od mjesta svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Godišnje ga posjeti oko milijun ljudi. Da bi se vidjeo cijeli Auschwitz, posjetitelju treba jedan cijeli dan, no tamo će doista duboko uroniti u najmračniji kutak europskog 20. stoljeća.
