Na današnji dan 1860. car Franjo Josip sazvao je u Beču pojačano Carevinsko vijeće. Na njemu je od 31. svibnja do 28. rujna, osim stalnih carskih savjetnika iz uobičajenog Carevinskog vijeća, sudjelovalo još 38 uglednika iz raznih krajeva Monarhije, a među njima je bio i zadarski plemić Frane Borelli koji je zastupao Dalmaciju.
Vijeće je, između ostalog, raspravljalo i o ustroju Monarhije te je odlučeno kako će ista biti organizirana kao federacija sa središnjim parlamentom.
Pitate se zasigurno zašto je ovaj saziv bilo važno za Hrvatsku? Car je, kako smo već kazali, odlučio obnoviti ustavni i politički život, a predstavnici Hrvatske i Slavonije, biskup Josip Juraj Strossmayer i Ambroz Vranyczany, potakli su pitanje sjedinjenja Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Iako ideja nije zaživjela, ukazala je na veliku želju za sjedinjenjem ovih hrvatskih krajeva koji su silom prilika stoljećima bili razdvojeni. Valja napomenuti da se naš plemić Borelli nije sasvim slagao s njima – iako je priznao da u Dalmaciji ima više Slavena nego Talijana, njegov stav bio je da za sjedinjenje još uvijek nije došlo pravo vrijeme.
Njegovo mišljenje u kontekstu današnjice može zvučati u najmanju ruku nepoželjno, no valja znati da je Frane Borelli, rodom iz hrvatske plemenitaške obitelji Borellija Vranskih, bio jedan od najzaslužnijih promicatelja modernizacije Dalmacije za neoapsolutizma.
Vršio je funkciju zadarskog načelnika od 1841. do 1844. godine, a predsjedao je i Poljoprivrednim društvom u Zadru. Bio je zastupnik izbornog područja Zadra na izborima za Dalmatinski sabor 1861. godine. Izabran je kao zastupnik Narodne stranke. Njegov politički angažman očitovao se i kroz zalaganje za željezničku prugu koja bi povezivala Dunav i Dalmaciju u novoj austrijskoj luci, sjeverozapadno od ušća Neretve.
Što se same obitelji Borelli Vranski tiče, riječ je o hrvatskoj plemićkoj obitelji podrijetlom iz normanskih krajeva, koja u Hrvatsku stiže u 17. stoljeću. Austrija im je potvrdila plemićku titulu 1822. godine.
Borellijevi su djelovali u Zadru, a po konačnom oslobođenju Vrane 1699. godine dodijeljen im je Maškovića han, odakle su upravljali cijelim Vranskim feudom od 1752.
1868. godine vransko područje proglašeno je državnim dobrom, no tvrđava i Maškovićev Han (kao rezidencija) ostaju knezovima Borelli – Vranskim. Trag ove obitelji može se pronaći i u Svetom Filipu i Jakovu, gdje se nalaze park Borelli, spomenik parkovne arhitekture u jezgri naselja i kuća Borelli.