U 9. stoljeću jedna žena je zaista sjedila na papinskom prijestolju, a Katolička crkva ovaj podatak pokušava sakriti pod svaku cijenu.
Ova priča do sada je već obrađena u mnogim knjigama, dokumentarcima, a po njoj je čak snimljen i film.
Legende su se pojavile već u 13. stoljeću, a priča kaže da je neka djevojka iz grada Mainza studirala u Ateni, oblačila se kao muškarac i došavši u Rim bila je zbog svoje učenosti nakon smrti pape Leona IV. izabrana 855. godine za papu kao Ivan Angelicus (Johannes Angelicus). Nakon pontifikata koji je trajao dvije godine papisi je navodno za vrijeme jedne procesije između Koloseuma i bazilike sv. Klementa pozlilo, a nakon toga je rodila dijete, umrla i odmah bila pokopana.
Priča govori da se porodila na ulici i tako otkrila svoju dobro čuvanu tajnu. Bjesna rulja je kasnije tog dana papisu vezala za konja, provela je ulicama Rima kako bi je svi vidjeli, a kasnije i kamenovala do smrti.
Vjeruje se da je sahranjena na onom mjestu gdje se i dogodio porođaj, a upravo je to lokacija koju danas posjećuju oni koji vjeruju u njeno postojanje i mučeničku smrt.
Od 13. stoljeća to je bila činjenica u koju su svi vjerovali. Međutim, mnogi se i dan-danas pitaju zašto svaki novoizabrani papa, prije nego što dobije ključeve Svetog Petra, prolazi test “sella stercoraria” (stolica za nuždu).
Naime, jedan od đakona utvrđuje, uvidom u genitalije, spol pape. Ako odgovori “Mas nobis nominus est” (nominirani je muškarac), bijeli dim može označiti izbor novog pape.
Ovaj test, mnogi vjeruju, uveden je nakon toga što je žena dospjela do papinskog trona.
Danas, najveći poznavaoci papinske povijesti negiraju mogućnost njenog postojanja i čitavu stvar pripisuju folkloru i narodnim legendama koje vrlo često nimalo ne odgovaraju istini. Ipak, izvjesna sumnja postoji, jer poštivatelji njenog lika postavljaju pitanja koja negiraju ovaj stav i uvjereni su da Vatikan na svaki način pokušava izbrisati sve o njoj.
Tako, oni se pitaju zašto su svi i nekoliko stoljeća poslije smrti papise Ivane čvrsto vjerovali u njeno postojanje i je li to razlog zašto je papa Ivan XX promijenio ime u Ivan XXI?
Također, pitaju zašto se njen lik nalazi u brojnim crkvenim knjigama, a kip čak i u nekim crkvama? Dilemu posebno izaziva postojanje kapelice u ulici Ivaninog stradanja u kojoj netko redovno ostavlja cvijeće, kao i to da se najstarija rimska ulična ikona Bogorodice s Kristom nalazi baš na raskrižju nedaleko od mjesta na kome je papisa navodno sahranjena i je li simbolika slike slučajna?
Konačno, oni pitaju i za razlog čudne odluke da pape nikada ne predvode litaniju onim putem kojim je Ivana išla?
Odgovora na ova pitanja i dalje nema, što samo pojačava mističnost nevjerovatne priče o papisi Ivani, jedinoj ženi koja je sjedila na papinskom tronu.
Postoje i povijesne činjenice koje osporavaju postojanje papise Ivane. Primjerice, između pape Lava IV. i Benedikta III. – u vremenu kad je navodno vladala papisa Ivana – nema vremenskog razdoblja koje bi to potvrdilo. Također, papisa se ne spominje u dokumentima onog doba – ne spominju je čak ni izopćeni patrijarsi i svećenici.
Sve su to povijesne činjenice i prema njima papisa Ivana nije vladala, ili se to barem nije dogodilo u vremenu koje joj legenda pripisuje. Ali zanimljiv je trud koji crkva ulaže da bi osporila postojanje žene u svojim redovima te samoj ideji žene-pape pristupa kao vrhunskom napadu na crkvu i papinstvo. Korumpirani svećenici, obitelj Borgia, nasilnici i pijanci koji su vladali Vatikanom nemaju dovoljnu snagu da uzdrmaju tu veselu instituciju. A to dosta govori o instituciji kao takvoj.
