Umjesto dječjeg smijeha – sablasna tišina

Tužno je bilo jučer prolaziti pokraj Centra Mocire…

Prozori zjape otvoreni, orkansko jugo ih njiše, počupana stakla kao otvorena prijetnja eventualnim prolaznicima. I sve to pred očima djece obližnje Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje.

Centar, kojemu je samo fasada ružičasta, a cijela priča oko njega – siva, sramota je za sve koji su na bilo koji način povezani s njegovom gradnjom.

Još u studenom 2007.objavljeno je kako je Grad Zadar, kao investitor, ishodio sve potrebne dozvole i suglasnosti za gradnju Centra za odgoj, obrazovanje, rehabilitaciju i smještaj osoba s posebnim potrebama „Mocire“. Tadašnji gradonačelnik Živko Kolega i izaslanica Vlade Republike Hrvatske ministrica, Ana Lovrin, svečanim polaganjem kamena temeljca označili su početak radova na izgradnji zgrade budućeg Centra. Trebao je objedinit vrtić za 80-ero najmlađih, školu za stotinjak djece te smještaj za odrasle osobe s posebnim potrebama. Najavljeno je kako je vrijednost projekta 45 milijuna kuna i kako će ga zajednički financirati Grad Zadar te Ministarstva znanosti i zdravstva.

Oduševljenje nije dugo trajalo. Radove su usporili podzemni tuneli, odnosno, njihova kemijska sanacija, protueksplozijski pregled, geomehanička istraživanja i slične radnje. I onda, kad je zgrada podignuta – ponestalo je novca, odnosno oni koji trebaju, nikako da ga osiguraju.

Za to vrijeme troškovi su dodatno rasli, jer izgrađena zgrada već je propadala. Niti je potpuno dovršena, niti ju itko koristi. Ne samo da ju vrijeme nagriza i da je okoliš obrastao travom, nego je često meta vandalskim skupinama, usprkos zaštitarima. Ponekad se čini kako je više razbijenih stakala nego onih čitavih. Dodatni je to trošak koji se mogao i trebao izbjeći…

Grad Zadar odlučio je, u konačnici, na sebe preuzeti bitno veći udio u sufinanciranju završetka Centra Mocire, nego je to bilo u postojećem ugovoru; obveze su mu porasle s 19 na 50 posto.
Troškovnikom je utvrđeno da su preostali radovi vrijedni nešto više od osam milijuna kuna, koje je, očito, nemoguće namaknuti. S Ministarstvom je dogovoreno kako će se tražiti i novi izvođač.

I tako smo stigli do 2016.godine. Djeca iz Latice još su na Kolovarama, učenici “Voštarnice” još pohađaju svoju staru školu.

A Mocire? Centar čeka novi nalet juga, da razbije i preostala stakla.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...