Dr. Ante Starčević, utemeljitelj Stranke prava i jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti umro je 28.veljače 1896. godine u zgradi koja danas nosi naziv Starčevićev dom i nalazi se u blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora. Tu su zgradu izgradili pravaši 1894./1895. prema projektu arhitekata Lea Hönigsberga i Julia Deutscha i specijalno su namijenili jedan stan u njoj za svog osnivača Antu Starčevića iako on baš nije bio oduševljen tom idejom. Naime, Starčević je cijelog svog političkog djelovanja bio asket. Nije želio benificije niti nagrade. Mnogi njegovi suvremenici su ga smatrali isključivim (Strossmayer, mladi Radić…) upravo zbog njegovog odbijanja da se povine službenim ili neslužbenim političkim previranjima. Iako je u svom političkom djelovanju prošao put od austrofila do žestokog protivnika Habsurgovaca te pogotovo Mađara uvijek ga je vodila jedna misao – hrvatski narod mora sam odlučivai o svojoj sudbini. Starčević je politički intenzivno djelovao 60-ih i 70-ih godina 19. stolječa, ali se gorko razočarao u hrvatsku nagodbenjašku politiku te se s vremenom povukao iz političkog života. Ipak ostao je moralna vertikala nadolazećih mladih snaga, budućih političara, koji su ga i prozvali Ocem domovine. Posljednje godine života proveo je u spomenutom stanu osamljen i okružen knjigama. Posjetitelje je primao rijetko, a poklone ili novčane donacije redovito je odbijao, piše Povijest.hr
Ante Starčević umro je u 73. godini života. Pokopan je uz crkvu sv. Mirka u Šestinama. To je učinjeno prema njegovoj volji, jer nije želio biti pokopan na Mirogoju, nego na seljačkom, narodnom groblju. Iako je želio skromni sprovod na posljednji ispraćaj došlo mu je više od 30.000 ljudi.
Na kraju citirati ćemo Oca domovine: “Narod koji uvek traži zaštitnika nije vredan slobode”.
