Ortoreksija ili patološka opsesija zdravom prehranom poremećaj je koji je sve zastupljeniji među mlađom populacijom, a može dovesti do ozbiljnih prehrambenih problema, pa je o tom društvenom fenomenu potrebno što više javno govoriti, istaknuto je na stručnom skupu o ortoreksiji u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.
Osobe koje imaju ortoreksiju strahuju od negativnih učinaka određenih prehrambenih namirnica te ih zbog toga izbacuju iz prehrane, a pritom su uvjerene kako tim promiču svoj zdrav način života. Stručnjaci, međutim, upozoravaju kako time čine upravo suprotno, jer odbacujući neke namirnice zapravo osiromašuju svoju prehranu i negativno utječu na pravilan rad organa.
Iako ortoreksija nije priznata kao medicinska dijagnoza već se smatra nespecifičnim poremećajem hranjenja, procjenjuje se da je takvom rizičnom ponašanju u vlastitoj prehrani u zapadnoj Europi sklon oko jedan posto populacije. “Podaci o učestalosti ne postoje, jer ortoreksija nije registrirana kao bolest pa ne postoje ni službene statistike, no zamijećena je kao zdravstvni problem i kao fenomen”, kazala je voditeljica Odjela za promicanje zdravlja Nastavnog zavoda “Dr. Andrija štampar” Ana Puljak.
Naglašava kako ortoreksija predstavlja prijetnju za rizične i osjetljive skupine, kakve su mlade djevojke i žene te djeca, koja nikako ne bi smjela uvoditi neuravnotežene režime prehrane radi njihovog rasta i razvoja. “Rizične skupine su mlade djevojke i žene sklone poremećajima hranjenja, pri čemu obično sve započinje s usmjerenošću na tzv. zdravu hranu, koja u stvari nije zdrava već je nutritivno siromašna, a to zatim prelazi u poremećaje hranjenja, odnosno bulimiju i anoreksiju”, ističe Puljak.
Voditeljica Centra za poremećaje hranjenja Bea Jelena Balabanić Mavrović ističe kako ortoreksija dovodi i do mentalnih poremećaja kod tih osoba. “To možemo osjetiti kada osobe sve druge sadržaje podređuju tome da se pravilno hrane. Ne izlaze s društvom van, ne jedu kod prijatelja, imaju specifičan režim prehrane i vježbanja, ali se unatoč svemu osjećaju iznimno loše. Često imaju psihosomatske simptome nadimanja i probave ako pojedu neku od tzv. zabranjenih namirnica”.
“Sve više nam dolaze osobe koje imaju poteškoća s hranjenjem ne zbog toga što se boje debljanja, nego zato što osjećaju da više ne mogu kontrolirati svoju brigu i opsesiju zdravom hranom. Te se osobe rijetko hospitaliziraju, osim ako to prijeđe u atipičnu anoreksiju, no oni su tzv. funkcionalni pacijenti, koji normalno žive i rade, ali osjećaju da je ta briga o zdravoj prehrani preuzela kontrolu nad njihovim životom, da su se izgubili u tom jer jedu zdravo a zapravo se osjećaju loše”, ističe Balabanić Mavrović. Na skupu je istaknuto kako treba jesti zdravo i raznoliko te izbjegavati krajnosti, a svaku dijetu provjeriti s nutricionicstom i liječnikom.
