Zadar svojom iznimnom poviješću i kulturnom baštinom ne prestaje biti predmet zanimanja brojnih povjesničara, pisaca i kulturnih djelatnika. Jedan od najslikovitijih zadarskih povijesnih lokaliteta svakako je Forum. Svojim mjerama jedan je od najvećih na Jadranu, širok je 45, a dugačak 90 metara. Utemeljitelj Foruma bio je prvi rimski car Augustin, gradnja je započela u 1. st.
Čitav rimski forum slijedom povijesnih događanja do temelja je porušen.Na njegovom mjestu nastao je Campo, srednjovjekovni trg s renesansnom cisternom.
No, preskočimo povijest i dođimo u vrijeme kad je taj dio bio srce grada, i to na prijelazu 19. u 20. st.
Zeleni trg spominje se još u 14. st kao Campus San Luca. Ime je dobio prema crkvi sv. Luke koja se tamo nekad nalazila,a srušena je 1565.
To je bila gradska tržnica još iz doba Serenissime. U središtu trga, prema projektu mletačkog arhitekta Giangirolama Sanmichellija sagrađena je cisterna s pitkom vodom koja je s gradskim vodovodom povezana 1846; a iste godine restauriran je i pločnik.
Neponovljivi šarm ovog dijela grada, u izvorniku Piazza dell’ Erbe, njegove šarolike palače, labirinti romantičnih prilaza, njegov slikoviti prilaz sa gata Nove rive, sve se to stoljećima taložilo i izraslo u ljepotu koju je s lica zemlje netragom izbrisao Drugi svjetski rat.
Sredinom 19. st. Kad je Zadar prestao biti utvrđeni grad, rušenjem zidina na jugoistočnoj obali, u sklopu izgradnje Nove rive, izgrađen je trg Laurana, kao atrij Zelenom trgu.
Trg Laurana dobio je ime prema braći Vranjanin, kiparima i graditeljima koji su po rođenju pripadali zadarskom kraju.
Kad bi se krenulo s gata na rivi prema nadbiskupskoj palači, prošli bi ovim urbanim i kultiviranim prostorom koji se zvao i Poštanski trg, prema monumentalnoj palači koja se sastojala od tri dijela, prva dva Lapenna i treći Trigari. Taj je dio, zajedno s kućom Hubert, u kojoj se nalazila kavana Lloyd zatvarao zapadnu stranu trga. Lijevo je bila kuća Felicinović, zatim kuća poznatog zadarskog liječnika Portade, te šetalište Tommaseo.
U okrugloj ogradi na sredini trga Lapenna bio je od 1902. do 1906. vodoskok. To je mjesto bilo kultno sastajalište Zadrana na razmeđi stoljeća.
U tom uskom prostoru bila je pošta, kavana Lloyd, tri gradska kina, stajalište za poštanske kočije koje su dolazile iz unutrašnjosti, pristanište na gatu, brojne prodavaonice i šetalište.
S trga Lapenna brzo bi se stiglo na Zeleni trg. Brojni putopisci koji su u to vrijeme posjećivali grad oduševljavjali su se šarolikošću, grajom, različitosti jezika i narodnih nošnji te gradske tržnice.
Proizvode su ovdje na prodaju donosili otočani i mještani zaleđa, u slikovitim nošnjama koje su činile kontrast s građanima koji su pazili na aristokratski način odijevanja.
Tržnica je radila svako jutro, osim nedjelje, a kad nije radila tržnica, građani su provodili vrijeme na Zelenom trgu i skupljali se oko zdenca.
Na kraju samog trga ljeti su se prodavale dinje, lubenice i smokve, a zimi tuke, koje su se jele na božićnoj trpezi, ali i za blagdana Svih svetih.
Trg je bio pozornica za različite priredbe i skupove. Zabilježeno je kako je 1. rujna 1936. na Zelenom trgu održan koncert pod ravnanjem poznatog talijanskog kompozitora Pietra Mascagnija. Za tu prigodu bilo je postavljeno 1800 sjedalica, donešenih i čitavog grada, a bile su složene u 36 redova.
Trg j bio okružen nizom zgrada koje su u prizemljima imale brojne kavane i gostionice. Jedna od poznatijih bila je Cafe dei Dalmati, kao i restoran Dva goluba. Na trgu je bio i prvi zadarski foto atelje u vlasništvu poznatog gradskog ljekarnika Josipa Brčića.
Na sjevernom kraju trga nalazio se stup sramote, do njega je bio cafe Colona, a dalje se išlo do crkve sv. Ilije.
Trgu više nema ni traga. Kolikogod je sjeverna strana trga prepoznatljiva, toliko je poredba starih razglednica sa stvarnošću zbunjujuća.
30. prosinca 1943. u naletu savezničkih aviona razoren je i ovaj dio grada Srušene su gotovo sve zgrade koje su okruživale trg. Nakon toga, pristupilo se iskopavanju i rekonstrukciji rimskog Foruma. Arheoloških iskapanjem svjetlo dana ugledali su fragmenti foruma, tako da se danas na ovom potezu može vidjeti ostatak rimskog kapitolija i posvećenog hrama koji je bio posvećen rimskoj trijadi bogova – Jupiteru, Junoni i Minervi. Podno kapitela vide se ostaci ležišta i žrtvenika. Ostala su i dva trijumfalna stupa, od kojih je jedan premješten ispred Providurove palače, a drugi je ostao na svom mjestu i u srednjem vijeku služio kao stup srama.
Sačuvana je i nadbiskupska palača, koja izvorno potječe iz 11. stoljeća.
Preinake Foruma rađene su i od 1927. do 1930. godine. Talijanski konzervatori htjeli su raščistiti prostor oko crkve sv. Donata, pa su nesmotreno porušili sve južne prigradnje, ogolili temelje crkve i okoliš, i na tom prostoru postavili aranžman rimskih kipova i lapida. Danas je to otvoreni prostor ispred crkve, izvorni predio teško lociramo, stare fotografije jedini su orijentir.
Iza 1945. i kraja Drugog svjetskog rata, nakon uklanjanja ruševima oko Zelenog trga i trga laurana, formirano je veliko parkiralište. Za vrijeme bivše Jugoslavije planiralo se puno toga, ali ništa nije ostvareno. Nakon rata sagređene su brojne zgrade. Realizacije vodećih arhitekata iz tog doba mnogi smatraju njihovim najlošijim rješenjima. U tome prednjači zgrada Rašića, koja je ima dobila prema svom tvorcu, arhitektu Božidaru Rašici. Iza kapitolija još su vidljive ruševine zgrada iz bombardiranja koje nisu sanirane i nagrđuju ovaj dio grada.
Danas je trg obvnoljen i popločan, više mu priliči ime Bijeli trg nego stari naziv Zeleni. Z one malo nostalgičnije, zeleni trg iako je nenadmašiv i neponovljiv, unatoč svim dosezima moderne arhitekture.
