Neviđena tragedija sinoć je pogodila desetak malih ribara i njihove obitelji kada im je olujni vjetar, pulenat, uništio brodice i tako nekima jedini način prehranjivanja njihove obitelji.
Vjetar se podigao u nekoliko minuta, a u kombinaciji s visokom plimom ribari su imali tek nekoliko minuta za brzu reakciju – minute koji brojni nisu imali. Brodovi su u kratkom roku završili na dnu lučice na početku Dikla, a akcija spašavanja pokazala je opseg štete koji nije bio ograničen samo na potopljene i razbijene brodice, već i na vanbrodske motore, vesla i skupu ribarsku opremu koju su neki imali na svojim “kajićima”.
Izvući brodove nije bilo moguće ni na jedan način osim uz pomoć vučne službe specijalizirane za izvlačenje potopljenih brodica, a akcija spašavanja trajala je dugo u noć uz pomoć okupljenih ribara, članova njihove obitelji, ali i slučajnih prolaznika.
Pri izvlačenju svojih brodova ribari su imali što vidjeti – velika napuknuća radi kojih neke od brodica više nikada neće ploviti. Sretni su bili oni kojima je brod prošao samo s “manjim” oštećenjima – odvaljenom krmom ili manje probijenim trupom.
Ono što će se danas još tražiti su pajole, spremnici s benzinom i vesla, ali i odgovornost nekoga, bilo koga tko je zaslužan za to da problematični i prekratki lukobran nikada nije produžen.
Naime, ovo nije prvi put da se havarija ovog razmjera dogodila u spomenutoj lučici na početku Dikla, u blizini Mango bara. Prijašnjih nekoliko oluja većina brodica je spašena brzom reakcijom ribara, ali ovoga puta ni brza reakcija nije puno pomogla. Je li kriv vjetar, vlasnici ili možda ljudi zaduženi za brigu o lučici, ljudi kojima se redovito plaća vez?
Uostalom, povucimo jednostavnu analogiju s parkiralištima na kojima se parkiranje plaća. Je li za oštećenje automobila na parkingu kriv vlasnik automobila ili vlasnik parkinga?
– Sve je gotovo, moj kajić je uništen, šteta od 20 tisuća kuna. Bavim se ribarstvom gotovo pedeset godina i ovo je nešto najgore što mi se dogodilo. Godinama smo upozoravali da su nam brodovi izloženi udarima vjetra i da luka nije dobro zaštićena, ali nitko nije reagirao, kazao nam je jedan od ribara.
U potrazi za odgovorima kontaktirali smo predsjednika MO Diklo Božidara Grancarića, budući da lučica administrativno spada pod taj mjesni odbor.
– Mi smo pokušali riješiti problem te lučice, bili smo u kontaktu s Lučkom upravom, ali nikada nam nije dopušteno da ju pravovaljano saniramo, kazao nam je Grancarić uputivši nas dalje u potragu za odgovornima za nevolju brojnih ribara.
Daljnjim istraživanjem doznali smo kako je posljednjih nekoliko godina vez plaćan tvrtki Obala i lučice d.o.o. koja je od Županijske lučke uprave brojne lučice dobila u koncesiju. Sve uplate su išle toj firmi, osim one za Upotrebu pomorskog dobra koja se plaća Ministarstvu pomorstva, uz izravan transfer sredstava Županiji.
Ipak, pozivom Obalama i lučicama dobili smo protuupit koji je glasio “di vi živite”, odnosno kako već neko vrijeme ta firma nema lučice u koncesiji. Odgovornost je tako još jedan put prebačena, ovaj puta Županijskoj lučkoj upravi. Tamo smo, napokon, dobili odgovor na tražena pitanja, odnosno čija je odgovornost.
– Pa, složit ćete se, krivo je prije svega nevrijeme koje je pogodilo cijelu priobalnu Hrvatsku. Potom, valja napomenuti kako Županijska lučka uprava upravlja sa 108 luka, što znači veliki financijski pritisak. Nedavno smo izvršili veliko ulaganje od 4000 tisuća kuna u uvalu Jazine, a trenutno su u tijeku brojni projekti. Ipak, imamo 108 luka i to zahtjeva puno novca i puno projektiranja i jednostavno je teško odrediti prioritete. Još jutros smo poslali lučke nadzornike da vide nastalu štetu, ne samo u spomenutoj lučici već i u svima koje su pod našom nadležnosti. Da li treba sanirati luku, produžiti lukobran, to treba vidjeti, svakako ćemo vidjeti što je moguće i što je izvedivo. Što se tiče toga da prepustimo luku Mjesnom odboru Diklo, to jednostavno zakonom nije moguće, budući da se radi o luci otvorenoj za javni promet, dakle luka ostaje pod našom nadležnosti, ili pod nadležnosti koncesionara kako je to bilo do 2011. godine kada je završio ugovor s firmom Obala i Lučice, kazao nam je Vedran Zrilić, pomoćnik ravnatelja Županijske lučke uprave Zadar.
Ako uvid koji će Županijska lučka uprava napraviti bude obavljen na profesionalan način, ovo bi mogla biti zadnja havarija koju će ova, sve samo ne mirna luka proživjeti. Trebaju li shrvani ribari gajiti nade? Mogu li uopće ili će eventualna sanacija luke biti tek mala utjeha nakon nastale štete? Vrijeme će pokazati, a oni koji budu u stanju, skratit će ga krpanjem svojih oštećenih brodica koje su sada mogle biti na moru da se na učestali problem mislilo ranije.