S četiri zaštićena pršuta na razini Europske unije Hrvatska je stala uz bok Italije koja ih ima šest i Španjolske koja je zaštitila također četiri pršuta, proizvedena od tzv. bijele pasmine svinja. Istarski pršut nosi oznaku izvornosti, a Krčki, Drniški i Dalmatinski zemljopisnog podrijetla.
U drugom dijelu liste s EU oznakom su Portugal sa tri, Francuska sa dvije te Slovenija koja je samostalno zaštitila jedino Kraški pršut. Prigovorom istaknutim prema pršutarima iz hrvatskog dijela Istre dežela je (ne)očekivano primorala RH na kompromis pa je taj pršut dobio dvostruki naziv Istarski/Istrski. Tajnik udruge Dalmatinski pršut Ante Madir (i direktor Klastera hrvatski pršut) ističe kako je RH sa četiri zaštićena pršuta odlično trasirala mogući dugoročni razvoj ove proizvodnje uz novo zapošljavanje što je itekako bitno za ruralna područja u kojima se mahom nalaze proizvodni pogoni, a usto su danas pogođena i jakom depopulacijom.
– Hrvatsko tržište godišnje u prosjeku konzumira oko 700 tisuća pršuta od kojih tek oko 300 tisuća dolazi iz domaće proizvodnje. Smanjimo li uvoz u nekom doglednom razdoblju barem za 100 tisuća, što nije nemoguće, bio bi to izniman uspjeh, iznosi Madir i dodaje kako je unatrag godinu-dvije domaća proizvodnja povećana za 50-ak tisuća pršuta. Naime, ulaskom u EU riješen je, kaže, problem sigurne opskrbe sirovinom, kvalitetnom i po prihvatljivoj cijeni. Prozivke domaćih svinjogojaca da pršutari ne kupuju sirovinu na lokalnoj razini već je uvoze Madir odbacuje. Dio sirovine, tvrdi, nabavljaju kod hrvatskih proizvođača, pripravni su u domaćem dvorištu kupovati i više, no ponuda je nedovoljna. Usto je opterećena i nepostojanjem suradnje svinjogojaca i klaoničara koji bi trebali zbrinuti ostatak sirovine jer, pršutarima trebaju samo butovi.
Ostatak članka pročitajte na Poslovnom dnevniku.
