Nakon dugih godina “natezanja” po sudnici, Grad Biograd je nepravomoćnom presudom dobio pravdu u slučaju ugovora o koncesiji na predjelu Soline. Naime, taj ugovor koji su potpisale tvrtke Ilirija d.d. i Hrvatske šume proglašen je ništavnim od strane Općinskog suda u Biogradu, na zadovoljstvo Grada i njegovog odvjetničkog tima.
– Utvrđuje se da je ništavan ugovor o zakupu zemljišta zaključen 20. kolovoza 2004. godine između Ilirije d.d. i Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, te da on ne proizvodi nikakav pravni učinak, stoji u presudi sutkinje Višnje Tomić koja je dodatno naložila kako Biogradu “poražena” strana treba nadoknaditi parničke troškove u iznosu od 10 tisuća kuna. Presuda je utemeljena, obrazlaže Tomić, na prilozima u spisu i nalazu sudskog vještaka Vice Tadića.
No, koja je pozadina cijelog slučaja? Radi se o tome da je Ilirija svojedobno, krajem prošlog stoljeća (16. prosinca 1999.) potpisala ugovor s Gradom Biogradom o zakupu zemljišta autokampa Soline površine od 46.261 metra četvornih. U isto vrijeme, potpisala je i ugovor s Hrvatskim šumama za susjedno šumsko zemljište turističke namjene ukupne površine 135.770 metara četvornih. Ipak, kako se ispostavilo, a na što je Poglavarstvo Grada Biograda pravovremeno upozorilo, Hrvatske šume nisu bile vlasnik spomenutog zemljišta, već je zemljišnoknjižni vlasnik bio upravo Grad Biograd koji je prostornim planom namijenio spomenuto zemljište za izgradnju hotela i kampa.
– Iz zaključka stalnog sudskog vještaka slijedi da su se u vrijeme sklapanja spornog ugovora o zakupu te sporne zemljište čestice nalazile unutar građevinskog područja, odnosno u zoni ugostiteljsko-turističke namjene s oznakama T1 (hotel) i T3 (kamp), a što onda podrazumijeva da je za gradnju auto-kampa bilo potrebno imati građevinsku dozvolu što Ilirija nema, stoji u presudi.
Ipak, žalba je omogućena Hrvatskim šumama i Iliriji, a konačnu riječ će svakako imati Županijski sud. U svakom slučaju, za sada je najzadovoljniji Grad Biograd koji već sad ima ozbiljne investitore koji bi u Solinama gradili hotel, a što im je onemogućeno zbog proširenja Ilirijinog kampa na “hotelsko zemljište” po Prostornom planu.