Katedrala svete Stošije u Zadru dobrano sažima povijest čitave zadarske nadbiskupije i svoga grada. Ona utjelovljuje ranu jednog rušilačkog osvajanja u kojemu je 1202. godine zajedno sa Zadrom stradala, ali i volju za obnovom, životom i slobodom. U sebi ujedinjuje staro i novo. Zadar je bez katedrale nezamisliv, urbano i duhovno. Ona je jedna od nezaobilaznih sastavnica njegova izgleda i uresa.
Kršćanstvo je u Zadru rano uhvatilo korijene. Do sad nije utvrđeno kako je Zadar postao sjedištem biskupa, no zna se da je jedan neimenovani zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju koncila 381. i 390. godine i tada treba tražiti početak gradnje prve zadarske katedrale.
Katedrala je bila sagrađena neposredno uz glavni gradski trg – Forum. U gradnji je korišten začelni zid niza taberni koje su se nalazile s te strane trga. Prema predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, a kad je zadarski biskup Donat na početku 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora pepeo srijemske mučenice sv. Anastazije, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag što ga je tom prigodom dao izraditi biskup Donat čuva se i danas u katedrali. U to vrijeme bazilika je dobila i nov namještaj, oltarnu ogradu od mramornih ploča.
Prema mišljenju nekih stručnjaka, katedrali je pripadao i ciborij što se ulomcima pronašao ugrađen u zvonik katedrale. Ciborij je dao izraditi dalmatinski prokonzul Grgur, bizantski namjesnik , inače pripadnik zadarskog reda Madijevaca.
U 12. st. bazilika je bila temeljito pregrađena u oblicima romaničkog stila, sačuvavši dimenzije stare bazilike u tlocrtu i visini.
U studenom 1202. Zadar je doživio tešku tragediju, kad su ga osvojili Mlečani uz pomoć križara. Grad je bio temeljito opljačkan, a brojne zgrade pa tako i crkve teško su oštećene. Obnova katedrale trajala je cijelo 13. stoljeće, tada je znatno promijenila svoj oblik. Produžena i povišena, tako da je nad bočnim brodovima sagrađena galerija. Pročelje je sagrađeno većinom od djelova starog romaničkog pročelja, ali su portali i veliki okrugli prozor (rozeta) nanovo isklesani u bogatijim romaničkim oblicima.
Kad su se u drugoj polovici 13. st. počeli u Dalmaciji primjenjivati i oblici gotičkog stila i oni se primjećuju i na katedrali.
Kad je obnova bila pri kraju, katedralu je ponovo posvetio 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periander u prisutnosti splitskog nadbiskupa i gotovo svih biskupa dalmatinskih gradova.
Prema spisu iz 4. svibnja 1378. doznajemo da je ugarsko hrvatska kraljica Elizabeta dala u katedrali podići jedan oltar i poklonila 200 zlatnih florena za njegovo uzdržavanje.
Nadbiskup Luka Turrani odlučio je urediti kor u prezbiteriju i sklopio je ugovor s mletačkim drvorezbarom za izradu korskih sjedala. Naručeni su i kipovi 12 apostola. Dio tih kipova sačuvali su se i danas i izloženi su u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. Korska sjedala sačuvana su na istom mjestu gdje su i postavljena.
Nadbiskup Mafej Vallareso iz Trevisa dosta je učinio za katedralu. Sagradio je zvonik do visine prvog kata utrošivši dosta svog vlastitog novca.
Od godine 1780. pa do početka 19. st. potrajala je generalna i kobna pregradnja katedrale. Proveo ju je nadbiskup Ivan Carsana tako da je katedrala u unutrašnjosti potpuno izgubila svoj srednjovjekovni lik. Obnovljen je pod u sakristiji kad je pronađen i opet zatrpan starokršćanski mozaik. 1806. zagrađen je veliki oltar Duša u čistilištu.
Kad je u doba prve austrijske vladavine 1798. izuzeta iz kulta crkva sv. Donata, i neke druge crkve, preneseni su iz njih i neki oltari u katedralu. Iz crkve sv. Dominika prenesen je svečev oltar, iz sv. Marcele dva . Godine 1822. sagrađen je novi oltar sv. Stošije od dijelova glavnog oltara crkve sv. Donata. Iste godine ugrađene su na zidove brojne spomen ploče raznim crkvenim ličnostima. 1860. odbor katedrale odlučio je da se zvonik povisi. Zbog pomanjkanja sredstava projekt se nije ostvario.
kada je 1886. bogati zadarski građanin Paško Bakmaz oporučno ostavio 4000 forinti u tu svrhu, moglo se početi s poslom. Projekt je povjeren britanskom arhitektu T.G. Jacksonu koji je izradio tri varijante, a komisija za zaštitu spmenika u Beču odabrala je onu koja je bila najbliža izgledu zvonika katedrale u Rabu. na vrhu zvonika postavljen je mjedeni kip anđela na pokretnom postolju, tako da, okrečući se, pokazuje smjer vjetra. Zajedno s njim zvonik dosiže visinu od 56 metara.
Kroz 20. stoljeće katedrala je doživjela nove građevinske intervencije. Obnovljeni su stupići između lukova galerije, a uređena je ponovo kapela sv. Stošije. sagrađen je novi oltar i u njegovu nutrinu ugrađen je Donatov sarkofag, dok su relikvije sv. Stošije smještene u novu metalnu pozlaćenu škrinjicu na oltaru.
Tijekom 2. svjetskog rata 16. prosinca 1943. katedrala je pogođena bombama. Krstionica je potpuno srušena, a teško je oštećen južni bočni zid i krovište. Obnova je vršena u više navrata.