U službenoj povijesti, kao i u urbanim legendama, i danas su živi likovi brojnih žena koje su, rame uz rame s muškarcima, sudjelovale u ratovanju, obrani, ali i u pljačkama, ubojstvima i zločinima. Neke od ovih žena su heroine koje hodaju po samoj crti između dobra i zla, dok kod drugih nema sumnje da su odavno prekoračile liniju i prešle na tamnu stranu.
Čuvarice u nacističkim logorima nisu toliko poznate kao čuvari, ali to ne znači da su bile manje okrutne. Neke od njih izazivale su čak i veći strah od muškaraca, a od oko 37.000 čuvara koji su aktivno sudjelovali u premlaćivanju, mučenju i ubijanju logoraša, bilo je oko deset posto žena. Jedna od najokrutnijih mučiteljica bila je Ilse Koch.
Ilse je bila žena Karla Kocha, zapovjednika koncentracijskih kampova Buchenwald i Majdanek. Zbog okrutnosti su je zvali vještica iz Buchenwalda, mesareva udovica…
Rođena u Dresdenu, u ruralnoj Saksoniji, 1906. bila je kćerka radnika. U školi je bila poznata kao tiha, lijepo odgojena djevojčica iz kuće u kojoj je vladala ljubav, a bila je popularna među lokalnim dječacima.
Godine 1936. udala se za Karla Kocha, istinskog nacista koji je uvodio i zahtjevao najstrožiju disciplinu. Ilsi uopće nije smetala njegova profesija i bila je ponosna što je od prodavačice postala žena visokog oficira.
Počela je raditi kao čuvarica i tajnica u Sachsenhausen koncentracijskom logoru kraj Berlina, kojim je upravljao njezin suprug. Iduće godine dolazi u Buchenwald, gdje je Koch bio zapovjednik. Pod utjecajem svog supruga i osjećajem moći, postala je jedna od glavnih mučiteljica. Ilse je vodila luksuzni život dok su oko nje rasli brutalnost i degradacija. U početku je od zatvorenika tražila da je zovu ” milostiva gospođo” a kasnije će prijeći i na druge aktivnosti.
Opsjednuta svojim izgledom, Ilse bi se kupala u Madeira vinu dok su njeni zatvorenici umirali od gladi.Tijekom dana Ilse bi se šetala kroz logor s bičem u ruci, i tukla bi svakog zatvorenika koji joj se ne bi svidio.Okrenula se i mlađim muškarcima, oficirima svog muža, ulazeći u ljubavne veze sa desetinom njih istodobno. I zatvorenici su bili primoravani sudjelovati u sramotnim orgijama i najužasnijim seksualnim aktovima dok bi ona sjedila i s uživanjem promatrala scene.
Svoj je logor tretirala kao igralište za svoja zadovoljstva. Ona je uživala u tome da bolesni trofeji ukrašavaju njenu kuću, pa je naredila da se glave nekoliko zatvorenika odvoje od tijela i kemijski stisnu u veličinu grejpfruta. Divila se tijelima mladih zatvorenika koji su morali goli paradirati gore – dolje pred njom, a jer se divila njihovoj glatkoj koži od nje bi pravila korice za knjige, novčanike, rukavice i dr. Najviše je voljela kožu Cigana i ruskih zatvorenika i onda bi naređivala njihovu smrt letalnom injekcijom kako koža ne bi bila upropaštena. Po dolasku novih logoraša, ona je osobno prisustvovala svlačenju logoraša do gola, pratila tetovirane logoraše i dala ih ubijati, zatim bi im dala oguliti kožu za pravljenje abažura za svjetiljke, za rukavice i uveze za knjige. U njezinoj vili mogli su se vidjeti njeni prozori ukrašeni s tetoviranom ljudskom kožom. Postolja za svjetiljke bila su izrađena od ljudskih kostiju.
Godine 1941. Karl Koch je prebačen u Lublin gdje je sudjelovao u otvaranju koncentracijskog kampa Majdanek. Ilse je ostala u Buchenwaldu sve do kolovoza 1943. kada su ona i muž uhićeni na zapovijed Josiasa von Waldeck-Pyrmonta, SS-ovca i policijskog zapovjednika za Weimar. Optuženi su za nezakonito bogaćenje, pronevjeru te ubojstvo zatvorenika kako bi ih spriječili u davanju iskaza.
Ilse je oslobođena 1944. zbog nedostatka dokaza, dok je Karla SS-ov sud u Münchenu osudio na smrt. Strijeljan je u travnju 1945. u Buchenwaldu. Nakon toga, Ilse je otišla živjeti s obitelji u Ludwigsburg.
Amerikanci su je uhitili krajem lipnja 1945. Zajedno s još 30 ljudi, optužena je da je sudjelovala u pomaganju, poticanju i izvršenju ubojstava u Buchenwaldu. Na početku suđenja sve je to negirala, ali već na polovini je počela simulirati epileptične napade; nekontrolirano se grčila i gledala u prazno, ali kada ju je pregledao zatvorski liječnik, ona se smijala i izjavila kako je uživala u svojoj ” prvoklasnoj komediji”.
Za svoja zlodjela bila je 1947. godine osuđena na smrt, ali se izvukla. U zatvoru je zatrudnjela s američkim stražarom tako da joj je kazna smanjena na doživotnu robiju. Važno je napomenuti da ju je američki komesar u Njemačkoj nakon 4 godine tamnovanja pomilovao i pustio na slobodu, ali poslije negodovanje svjetske javnosti i žrtava nacizma, zapadnonjemački sud ju je ponovno osudio na doživotnu robiju.
Početkom rujna 1967. u svojoj 61. godini života, Ilse Koch izvršila je samoubojstvo u zatvorskoj ćeliji, objesivši se o zatvorske rešetke. Sahranjena je u neoznačenom grobu na groblju u Aichachu. Neposredno prije samoubojstva napisala je pismo svome sinu Uveu, koga je rodila tijekom prvog suđenja. Gorko se žalila da je bila žrtveni jarac Nacističke partije. Nije bilo kajanja ni žaljenja za zločine koje je počinila.
