Turskog studenta u Zadar je dovela ljubav prema fotografiji i jeziku
Simpatičnog turskog studenta hrvatskog jezika i fotografa imali smo priliku upoznati prošle godine, a sada iz svog doma u Istanbulu planira povratak u Zadar. Ispričavši nam kratku priču o svom životu, radu i studiranju, poručio je kako treba iskoristiti svaku priliku u životu te da uz studiranje treba razvijati i svoje druge talente.
Seyfettin Dincturk rođen je 1989. godine u Turgutlu, gradu na zapadnoj obali Turske. Roditelji njegova oca živjeli su u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, stoga je oduvijek htio učiti hrvatski ili srpski jezik. Kada je saznao da može učiti hrvatski jezik pri Sveučilištu u Edirneu, bio je oduševljen, ali i jedini koji se prijavio. Loša organizacija odjela Seyfettina je po prvi put odvela u Hrvatsku. Kada su mu profesorica i dekan Sveučilišta u Osijeku ponudili studiranje hrvatskog jezika u Hrvatskoj, nije se dvoumio ni sekunde, jer kako kaže, nakon Edirnea, Hrvatska je bila raj.
Prvi put je došao u Hrvatsku 2009. godine, u Slavonski Brod, gdje se zadržao dvije godine. Nakon toga se na godinu dana vratio u Edirne, potom je godinu dana studirao u Ljubljani, a onda je došao u Zadar. Dvije godine je proveo na Sveučilištu u Zadru, a svoje kolege i profesore nije zainteresirao samo kao karizmatičan Turčin koji voli hrvatski jezik, već i kao izvanredan fotograf.
– Paralelno sa znatiželjom za hrvatskim jezikom i kulturom, rasla je i želja za fotografiranjem, kaže Seyfettin. Kada je imao 10 godina, u Turskoj bi svatko tko bi kupio novine 30 dana zaredom dobio polaroidni fotoaparat. Tako je Seyfettin napravio svoje prve slike. Od onda je oduvijek htio imati profesionalni digitalni fotoaparat, što si je uspio priuštiti godinama kasnije, štedeći novce od stipendije.
Stigavši u Hrvatsku, uspio je spojiti svoje dvije strasti. Putovao je Hrvatskom ne samo da bi što bolje naučio jezik, već kako bi fotografirao sve ono što je čini zanimljivom zemljom. Prošao je gotovo sva sela u Slavonij, puno otoka, gradove Zagreb, Split, Šibenik, Zadar, Dubrovnik i njihove okolice. Posebno se njegovom oku i oku njegove kamere svidio Zadar, jedini hrvatski grad na moru u kojem se duže zadržao. Volio je zadarsko more, ljude koji žive s morem, šetnju rivom i pogled na Ugljan, a osim toga uživao je u domaćoj hrani i rakiji.
Iako je mnogo zavolio Zadar, nije zaboravio na svoj dom. To je i dokazao izložbom „Od Zadra do Istanbula“ u travnju prošle godine, kada je postao dio kulturnog života grada.
– Osjećao sam se prepoznato, nisam tako puno očekivao. Zadrani zaista vole fotografije, fotografe i fotoaparat, rado se prisjeća.
Seyfettin je trenutno u Istanbulu, gdje se sprema na put u Španjolsku, a za 2 mjeseca planira ponovo posjetiti Zadar. Na pitanje o životu u Zadru u šali odgovara:
– Želio bih se zadržati u Zadru, ali mi sada treba viza. Možda bih mogao samo došetati, čuo sam da je to lakše.