Sirene, legendarna stvorenja koja svojom pjesmom zavode mornare i navode ih u propast i smrt, oduvijek su bile nezaobilazni dio folklora svih naroda koji su vezani za more i moreplovstvo. Bilo da su to vodena stvorenja ili nimfe iz grčke kulture, zajedničko im je to da nitko nije odolio snažnom magnetizmu njihovog glasa.
U Grčkoj kulturi, sirene su bile nimfe, pratilje Zeusove i Demetrine kćeri Perzefone. Kad je bog podzemlja Had oteo Perzefonu, nimfe nisu reagirale i Demetra ih je pretvorila u polu-ptice i proklela ih da će ostati takve dok ne spasu Perzefonu. Ponekad su prikazivane s instrumentom, obično harfom. Prema Grčkoj mitologiji, dvojica njihovih junaka su preživjeli susret sa Sirenama. Prvi je Jazon u potrazi za zlatnim runom, koji je na brodu imao Orfeja, a ovaj je pak svojom pjesmom nadpjevao Sirene, koje su prekinule pjesmu kako bi uživale u prekrasnom glasu Orfeja. Drugi je naravno Odisej, koji je svojoj posadi začepio uši voskom, a on se privezao za jarbol i tako nije mogao otrčati u susret svojoj smrti. Kako Perzefona nikada nije napustila Had, nimfe su ostale na svom otoku pjesmom dozivajući mornare čiji su se brodovi lomili na stijene oko otoka.
Kod drugih naroda, sirene su vodena stvorenja i imale su sasvim privlačniji izgled. Kod Britanaca, sirene su uglavnom povezane s nesrećama i zlom sudbinom moreplovaca, mada mogu ponekad i biti dobrodušne i pomagati ljudima. U kontinentalnom dijelu Europe, sirene su najčešće riječne vile koje svojom pjesmom začaraju ljude i vode ih u smrt u riječnim virovima. Najpoznatija je Lorelai sa rijeke Rajne, koja je ovjekovječena u pjesmi njemačkog pjesnika romantičara Heinricha Heinea. Još jedna sirena je postala popularna, iako je to u stvari djelo o svim sirenama na svijetu, Mala sirena Ariel, Hansa Christiana Andersona.
Kada se s druge strane, skrene pogled s bajki i mitova na znanost i nešto opipljivo, mora se reći kako postoje mnoga zapisana viđenja ovih misterioznih bića. Kolumbo je zapisao susret s njima u Karipskom moru a zatim čuvani gusar Crnobradi u istom području. Ovim zapisima se može ali i ne mora vjerovati. Kolumbo je morao uveličati fantastičnost svog putovanja u Zapadnu Indiju, a Crnobradi je možda samo htio skloniti druge mornare od nekog područja, gdje je na nekom otoku imao ili sklonište ili zakopano blago. Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1943. japanski vojnici prijavljuju susret s čudnim bićima na otoku Kei u Maleziji. Bića imaju riblji rep, a ljudski trup s udovima, i ustima kao šaran. U kolovozu 2009. godine, nakon što je desetine ljudi prijavilo da su vidjeli sirene kako iskaču iz vode i ”izvode razne trikove”, izraelski primorski grad Kiryat Yam je ponudio nagradu od milijun dolara za dokaze ovog događaja ili postojanje ovih bića.
Posljednji zapis o mogućnosti postojanja sirena je video zapis Animal Planeta, za vrijeme pročuvanja podvodnog svijeta u okolini Grenlanda. Novi dokazi ili još jedna u nizu prevara? National Ocean Service, ogranak National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA), je objavio da ”nikada nije pronađen ni jedan dokaz o vodenim humanoidima”.
