Hrabrost i nesebičnost dobitnika nagrade “Ponos Hrvatske” duboko su ganula čitavu zemlju i u ova tmurna vremena vratila vjeru u čovječanstvo. Među 24 junaka svoga doba kojima je jučer u zagrebačkom Hypo centru svečano uručena nagrada, bilo je i heroja iz Zadra i okolice.
Njihova hrabra djela, onako kako su ih skromno ispričali za stranicu udruge Ponos Hrvatske, prenosimo ovdje:
Toni Čančar
Hrabri mornar Toni Čančar začio je dječji vrisak. Bez razmišljanja se bacio u vodu za djevojčicom u uski prostor između broda i kopna.
– Čuo sam vrisak i djevojčica je potonula. Nisam dvojio niti sekunde već sam u odori i čizmama skočio s broda u more gdje je pala, i izvukao ju za nekoliko sekundi. Bila je pri svijesti i na sreću prošla je bez ikakvih ozljeda, ispričao je mornar Toni Čančar (22) iz Zadra koji se zbog službe u trenutku nezgode zatekao na Brijunima.
U Pulu u sustav OSRH taj mladi vojnik došao je u siječnju ove godine, a OSRH već godinama surađuje s teatrom Ulysses gdje se na Malom Brijunu toga dana odvijala predstava. Pratilo ju je 400-tinjak posjetitelja, no stiglo je veliko nevrijeme i morali su prekinuti predstavu. Za prijevoz do Velikog Brijuna publika je krenula prema mjestu ukrcaja na brod PDS 713 i motornu barkasu “Krasnica”. U toj silnoj gužvi da svi uđu i sakriju se što prije od nevremena, desetogodišnja djevojčica izgubila je tlo pod nogama na molu te je pala u vrlo opasan prostor, 60-ak cm između broda i obale.
– Jednostavno je zakoračila “u prazno” i potonula. Nisam ništa vidio zbog mraka i nevremena, ali sam čuo jak vrisak djeteta pa sam skakao po osjećaju.Sva sreća da sam ju odmah u moru napipao i izvukao. Nije znala plivati, a dubina je bila oko 3-4 metra na toj lokaciji. Nije se na sreću niti nagutala vode, jer sam ju izvukao za samo desetak sekundi, ispričao je Čančar prisjećajući se dramatičnih zbivanja. Ljudi na obali u šoku su promatrali akciju spašavanja. Djevojčicu su nakon nesreće odmah utoplili, a spretnom Čančaru od srca se zahvalila baka koja pratila malenu.
– Nisam paničario u tom trenutku jer nije bilo mjesta panici. Tek poslije, kada se sve završilo shvatio sam što je sve moglo biti, ali na sreću nije. Nisam ostao u kontaktu s djevojčicom i bakom jer su brzo otišle drugim brodom kući, ali su mi rekli da žive negdje u okolici Pule, ispričao je. Dodaje da je predivan osjećaj spasiti ljudski život i da bi to isto ponovio kada bi se našao u sličnoj situaciji, bez obzira na vremenske uvjete.
Curica je prošla bez posljedica
Ponosan sam na našeg Tonija. Kad je spasio tu djevojčicu i kada je prebačena na drugi brod koji ima uvjete prijevoza ljudi u zatvorenom, dali smo joj da obuče našu jaknu i kapu. Bila je ponosna što jedina na brodu može biti tako obučena, rekao je zapovjednik Anđelko Škare.
Miroslav Ušljebrka i Tomislav Jović
Policajci 2. policijske postaje Zadar Miroslav Ušljebrka (42) i Tomislav Jović (27), 23. prosinca 2014. bili su u redovitoj ophodnji policijskim vozilom u Ulici Ante Starčevića u Zadru. Stigla je dojava o pucnjavi. Prizor je bio strašan. Na podu je u lokvi krvi ležao Marino Orlović (49). Miroslav i Tomislav došli su do majke Maje Musap Orlović, koja je u naručju držala desetomjesečnoga sinčića.
– Zapravo nitko od prisutnih nije primijetio da je dijete ranjeno. Svi su bili koncentrirani na ranjenoga muškarca i njemu pružali pomoć. Kad smo prišli bliže, vidjeli smo doslovno kako iz sljepoočnice curi krv, a i kost je virila van. Odmah nam je bilo jasno da je to prostrijelna rana glave, prisjeća se Tomislav.
Kolega Miroslav dodaje kako je Hitna pomoć primila dojavu o samo jednoj ranjenoj osobi, zbog čega su na mjesto nesreće došli samo s jednim vozilom. U tom trenutku dvojica hrabrih policajaca morala su donijeti sudbonosnu odluku.
– Radilo se o sekundama. Odlučili smo da nećemo čekati Hitnu, nego bebu prevesti policijskim vozilom u bolnicu. Tomislav je bebu uzeo iz majčina naručja, potrčali smo prema autu i imali samo jednu stvar u glavi – spasiti djetetov život, kažu nam dvojica odvažnih zadarskih policajaca. Miroslav je vozio, dok jer Tomislav bebu držao u naručju.
– Dvaput sam mu davao umjetno disanje i masažu srca. Prvi puta kad smo došli na Bulevar osjetio sam kako su mu klonule ručice i glava. Nisam imao vremena razmišljati. Pet-šest udisaja usta na usta, isto toliko masaže srca. I onda je maleni samo zajecao i opet počeo disati, priča nam Tomislav, koji i sam ima dijete. Drugi puta bebu je oživljavao nekoliko desetaka metara prije ulaska u bolnički krug. Tamo su ih čekali liječnici i drugo medicinsko osoblje. Miroslav je tijekom jurnjave uspio radio-vezom dojaviti kolegama da u bolnici do njihova dolaska bude sve spremno za prihvat maloga pacijenta.
Miroslav dodaje kako su im liječnici rekli da su učinili najbolje što su mogli. Da su čekali hitnu, tako malo dijete vjerojatno ne bi preživjelo.
Maleni se uspio dobro oporaviti
Mališana su iz Zadra prebacili u Zagreb gdje su kirurzi u Klaićevoj uspjeli postići čudo. Nakon operacije, ispričali su nam liječnici, dječak se odlično oporavio i prilikom otpuštanja iz bolnice nije trpio nikakve posljedice. Metak je prošao ne oštetivši vitalne funkcije.
Silvio Justić
U dva ujutro u kolovozu Silvio se vozio cestom iz Benkovca. Iznenada je ispred sebe ugledao auto u plamenu, a zgrozio se shvativši da je vozač još unutra.
– Pokušavao sam otvoriti vozačeva vrata da izvučem čovjeka za volanom, nogu zaglavljenih ispod komandne ploče, no bez uspjeha. Vatra se širila velikom brzinom i bilo me strah da neću uspjeti. Uto sam začuo zapomaganje van auta i vidio ženu uz desnu stranu vozila. Odnio sam je na rukama 15-ak metara dalje, da je vatra ne dohvati i požurio nazad, kazao nam je Silvio Justić (45), bivši policajac iz Benkovca.
Automobil koji ga je pretekao kod Škabrnje sletio je s ceste i zapalio se u vinogradu. Dugogodišnje policijsko iskustvo Silvija je natjeralo da se vrati i vidi o čemu se radi. Čim je pokušao pomoći vozaču i sklonio suvozačicu na sigurno, čuo je da stiže još jedan automobil. Silvio je potrčao kako bi zaustavio automobil, ali je upao u metar dubok jarak uz cestu. Izvukao se na vrijeme i uspio zaustaviti automobil s dva mladića te im je kazao da nazovu pomoć jer je njegov mobitel stradao u jarku. Sva trojica potom pojurila su pomoći vozaču u zapaljenom automobilu. Vozača su izvukli tek nekoliko sekundi prije nego je plamen u potpunosti progutao automobil. Mladić kojega je izvukao je Luka Lisica (31) iz Bibinja. Sve do danas traje njegov oporavak. Bio je u kolicima, a nakon dugotrajnih vježbi i boravka u toplicama, kreće se pomoću štaka.
– Vidio sam puno puta zapaljeni automobil, ali nikad, baš nikad u 25 godina posla nisam vidio da je automobil ovako brzo izgorio. Vatra ga je potpuno progutala za manje od 10 minuta. Do volana je gorjelo malo sporije, a onda je buktinja sve progutala, kaže Silvio te dodaje da je samo napravio ono što mu je donedavno bio posao te da vjeruje da bi tako postupio svaki čovjek u istoj situaciji.
Za dokaz ima i dvojicu nepoznatih mladića koji su nesebično pomogli u spašavanju i kojima zahvaljuje na pomoći. Sretan je što je Luka dobro i suguran je da će se potpuno oporaviti.
Luka se srdačno izgrlio sa Silviom
Luka je kobne noći zgubio kontrolu nad vozilom i sletio s ceste.
– Hvala Bogu da je naišao Silvio i on i ti momci koje pozdravljam i puno im se zahvaljujem. Zahvalan sam mu do kraja života i drago mi je da smo se konačno upoznali, kaže Luka koji je sve bliže oporavku.
