Čekate dijete ili ga planirate, a oduvijek ste htjeli dati mu posebno ime? Zašto ne nazvati svoje novorođenče po nekoj individui koja je svojim posebnim doprinosom zadužila Zadar za sva vremena?
Donosimo vam listu pomno biranih imena povijesnih Zadrana, ili ljudi koji su u Zadru živjeli i djelovali, zadarskih svetaca i njima sličnih čijim imenom možete nazvati svoje dijete kako bi i ono bilo svjedok tri tisuće godina duge povijesti našega grada.
A tko zna, ako se vodimo onom starom omen est nomen, možda će dodjeljivanje imena nekog poznatog Zadranina vašem djetetu donijeti sreću te možda i ono postigne jednaku, ako ne i veću slavu te zaduži naš grad svojim doprinosom za godine koje dolaze.
Lista koju donosimo donosi pojedince koji su se u Zadru svojim djelovanjem istaknuli zaključno s 19. stoljećem.
MUŠKA IMENA
Ivan
Ivan Butovan – kad su križari 1202. godine razorili Zadar, stradala je i katedrala. Njezina obnova pri kojoj je produžena za 14 metara dovršena je 1324. godine, upravo za vrijeme ovog zadarskog nadbiskupa. Njegovo je ime vidljivo na glavnom portalu zadarske katedrale, u natpisu pod lunetom.
Ivan Detrico – plemić čije se ime veže uz renesansnu kapelu obitelji Detrico, a koja se s lijeve strane naslanja na crkvu sv. Frane. Kapela je prigrađena i dovršavana od 1480. pa sve do 1520-tih godina, a na njoj je radila i radionica poznatog Nikole Firentinca.
Ivan Jakovljev ex Borgo Santo Sepolcro – još jedan Ivan čije se ime vezuje uz samostan sv. Frane. Doduše, nije Zadranin – potječe iz jednog talijanskog gradića, no naš je grad obogatio svojim prekrasnim radom iz 1396. godine – prekrasna kasnogotička korska sjedala koja na jednoj strani prikazuju sv. Franu kako prima stigme, a na drugoj strani sv. Krševan i tadašnjeg gvardijana samostana, njegovo su djelo.
Ivan Petrov iz Milana – Ovaj Petrov nije Božo, a kako mu samo ime kaže nije iz Metkovića ni iz Zadra. Njemu se pripisuje Ugljanski poliptih nastao oko 1450 godine. Ovaj poliptih koji se ubraja među najljepše gotičke dodše se u literaturi često pripisuje Dujmu Vučkoviću, čiji je suradnik bio naš Ivan. Osim poliptiha, Petrov je oslikao i korska sjedala u katedrali.
Ivan Trifunić – Klaustar samostana sv. Frane omiljena je postaja brojnih novopečenih bračnih parova koji svoj veliki dan fotografijom ovjekovječuju upravo ondje. Za njegov današnji izgled zaslužna su dva Ivana, Stijić i Trifunić. Nakon što je stariji romaničko – gotički trijem nastradao u požaru 1476. godine, graditelji Ivan Stijić i Ivan Trifunić 1556. godine zabilježeni su u dokumentima kao obnovitelji.
Ivan Stijić – vidi pod Ivan Trifunić
Ivan pok. Vucine – zajedno s Jurjem Cvitanovom prihvatio se 1412. godine prekrivanja bočnih lađa katedrale, gdje su izgradili drveni kasetirani strop.
Frane, Franjo, Francesco…
Francesco Pesaro – zadarski nadbiskup, u katedrali je dao izgraditi mramornu skropionicu s renesansnim ukrasom i svojim obiteljskim grbom.
Francesco Salghetti-Drioli – najznamenitiji zadarski slikar 19. stoljeća, akademist koji slika u akademskoj maniri 19. st. i jedan od značajnijih imena hrvatske likovne scene.
Njegovu veliku zidnu sliku koja sa sobom povlači tužnu priču možete vidjeti u samostanu sv. Frane. Naime, Salghetti-Drioli naslikao ju je 1860. godine nakon što mu je umrla supruga, a slika prikazuje njega i njihovu djecu koja oplakuju smrt supruge odnosno majke.
Frane Vranjanin ili Francesco Laurana – (Zadar, oko 1430. – Marseille ili Avignon, 12. ožujka 1502.), jedan od najznačajnijih hrvatskih renesansnih kipara koji je uglavnom radio na području Napulja, južne Francuske-Provanse i Sicilije. Pripisuje mu se lijep renesansni reljef sv. Stošije na odru koji se izvorno nalazio u sjevernoj apsidi zadarske katedrale.
Franjo Antunov iz Milana – Zahvaljujući njemu, Zadrani se diče škrinjom sv. Šimuna. Kraljica Elizabeta (o kojoj će kasnije biti više riječi) 1372. godine naručila je izradu nove škrinje kod ovog uglednog zlatara, koji je od 50-tih godina 14. stoljeća živio u Zadru. Sama škrinja napravljena je od cedrovine, a nabavljeno je 250 kilograma srebra i zlata za pozlatu. Škrinja je dovršena 1380.
Nikola
bastion sv. Nikola – jedan od bastiona koji su u 16. stoljeću izgrađeni za obranu Zadra od turske navale
Nikola Bilšić – 1478. godine obnavljao zvonik crkve sv. Marije. Benetiktinke su imale jasan uvjet, pa Bilšić nije smio dirati prizemlje i prvi kat, samo je prema gore smio obaviti pregradnju. Obnovio je zvonik sačuvavši njegov izvorni oblik u potpunosti, dodao je tek 3 gotičke niše pri vrhu. Njegov se pothvat često smatra prvom dokumentiranom restauracijom kako u Hrvatskoj, tako i u ovom dijelu Europe.
Nikola Firentinac – glasoviti renesansni kipar i arhitekt toskanskog podrijetla, koji je veći dio svog života proveo u Dalmaciji, a osamdesetih godina djeluje u Zadru gdje se vezuje uz rad na palači Ghirardini i kapeli Detrico.
Nikola Suriani – zaslužan za pročelje crkve sv. Šime. 1573. godine ovaj vojni zapovjednik cijelog Jadrana nakon pobjede u bitki kod Lepanta (1571.) na kojoj zahvaljuje Gospi od ružarija gradi na crkvi Gospinog uznesenja (kako se crkva sv. Šimuna ranije zvala) novi portal i 2 oltara – oltar sv. Lucije lijevo od ulaza te oltar sa slikom Sv. Stjepana desno. Sam portal prikazuje Gospu i malog Krista, a po Surianovoj narudžbi izradio ga je mletački maniristički kipar Danese Cattaneo.
Nikola Španić iz Korčule – radio na kapeli sv. Roka koja se nalazi na današnjoj gradskoj tržnici, a izvorno se naslanjala na crkvu sv. Marije Velike koju su Zadrani u 16. st. žrtvovali kako bi ondje mogli izgraditi fortifikacije i tako se obraniti od Turaka. 1507. godine zajedno s Martinom Filipovićem radi i na crkvi sv. Marije. Njegov je rad prvi čisti renesansni val u arhitekturi Zadra.
Petar, Pietro…
Petar Berčić – suradnik Jurja Dalmatinca, dovršio pročelje sv. Marije Velike kada je ugovor s Andrijom Alešijem raskinut 1472. godine.
Petar Fanfogna – jedan od prvih zadarskih pučkih pravobranitelja – besplatno je zastupao svakog. Imao je bogatu knjižnicu i zbirku značajnih zadarskih spisa. Kao zanimljivost se ističe da se u 16.st. Petar Fanfogna žali mletačkoj upravi koja mu mora nadoknaditi štetu. Naime, vojnici naseljeni u njegovoj kući uništili sobe, čak mu je dijete umrlo nakon što su mu prenijeli zaraznu bolest (vjerojatno ospice).
Petar Meštričević – donedavno nepoznat kipar Petar Meštričević isklesao je reprezentativni nadgrobni spomenik za nadbiskupa Vallaressa.
Stjepan, Stevan, Stefano…
Stefano Venzon – zlatar, prema narudžbi bratovštine drvodjelaca sa sjedištem
u crkvi Sv. Petra Starog, izradio je 1597. godine srebrni pokrov za ikonu Naviještene Gospe. Spominju ga i arhivski dokumenti iz toga vremena.
Stjepan Vickov Bokanić – kipar i graditelj rođen u Pučišću na Braču 1575., umro 1608. u Trogiru. U Zadru izradio 4 stupa od kvalitetnoga bijeloga kamena na crkvi sv. Šimuna novog (pokraj kapele sv. Roka), a koji su djelomično očuvani još danas.
Stevan Zovinić – Srbin koji bježi pred Turcima te se doseljava u Zadar gdje je osnovao zakladu. Kako je bio dosta bogat, financirao je mlade studente koji su htjeli studirati u Padovi, a nisu imali novaca. Njegova nadgrobna ploča nalazi se u klaustru sv. Frane.
Šime, Šimun
sveti Šimun/Šime – Zadrani vjeruju kako posjeduju čitavu mumiju sv. Šimuna, koji se spominje u Novom zavjetu. Kad su maloga Isusa donijeli u hram starac Šimun prepoznao ga je kao Mesiju, spasitelja, primivši ga u ruke rekao je: “Sada mogu umrijeti jer sam vidio Mesiju, vidio sam kako je rođen Spasitelj koga Židovi čekaju stoljećima”. Oko 1272. godine relikvija sv. Šimuna stiže u Zadar.
Prema predaji jedan je križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja, a kako mu je lađa bila teško oštećena morao je ostati u Zadru, gdje se danas nalazi župna, a tada cemeterijalna crkva Sv. Ivana Krstitelja na Relji. Da pustinjaci ne bi saznali za Svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dao ga je zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo i kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente u kojima će naći nešto vrlo zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađena je bilješka o moćima sv. Šimuna koje je donio sa sobom. Redovnici su odmah u ranu zoru počeli otkopavati svečevo tijelo, a iste noći čudnovatim su viđenjem upozorena tri gradska rektora, svaki pojedinačno, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro sva trojica su se uputila na groblje i jedan drugome su priopćili što su saznali u viđenju. Tada su im redovnici otkrili kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo sveca. Ubrzo je za sve to saznao čitav grad i otada je u Zadru započelo javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.
Međutim, kao zanimljivost ćemo navesti da i Venecija vjeruje kako ima tijelo sv. Šimuna.
Šime Budinić – hrvatski književnik iz 16. stoljeća. Godine 1581. odlazi u Rim, gdje objavljuje djela na čakavskom Pokorni i mnozi ini psalami Davidovi (1582.) i Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici (1582.), te na vlastitom književnom jeziku temeljenom na crkveno-slavenskom s mnoštvom poljskih i čeških leksema. Prvi je upotrijebio dijakritičke znakove za slova č i ž.
Šimun Kožičić – Benja – modruški biskup i osnivač glagoljske tiskare u Rijeci. Nakon školovanja u Zadru i Rimu 1502. godine postaje zadarski kanonik i upravitelj crkve Sv. Ivana izvan grada, a zatim i paškim nadpopom. Bio je aktivni sudionik Lateranskoga sabora od 1512. godine, gdje je na šestoj sjednici 1513. godine održao i govor o nevoljama svoje domovine (De Croatae desolatione – Osamljena Hrvatska).
Toma, Thomas…
Thomas Graham Jackson – Britanac, 1892. godine dovršio zvonik zadarske katedrale i to po uzoru na zvonik rapske katedrale.
Toma Civalelli – plemić, zajedno s Federicom Civalelijem i Julijem (Giulio) Grisogonom prokuratori gradnje crkve sv. Šimuna Novog.
Toma Martinov – 1497. godine izradio srebrne reljefe u unutrasnjosti škrinje sv. Šime.
Sv. Toma Becket – “mučenik crkvenog prava i crkvene slobode”, smatrao je da mora braniti ljudska prava od kraljeve samovolje i vlasti, zbog čega je ubijen 1170. u kenterberijskoj katedrali. Ubrzo je, 1173. godine, proglašen svecem, a u 12.stoljeću u posjetu Zadru papa Aleksandar III. donosi nam njegov kult, o čemu nam svjedoči romanička freska u sjevernoj apsidi katedrale.
Lovre
Lovre Perijandar – zadarski nadbiskup, za njegovo vrijeme je 1285. godine katedrala posvećena, a kao trajni biljeg tog važnog događaja na arhitravu glavnog portala nalazi se godina.
Lovre Venier – zadarski nadbiskup u 15. stoljeću, u njegovo vrijeme obnavljana je i nadograđivana crkva sv. Marije na Ošljaku.
Juraj
Juraj Cvitanov – vidi pod Ivan pok. Vucine
Juraj Dalmatinac (Giorgio da Sibenico) – Iako bi vas ime moglo zavarati, riječ je o rođenom Zadraninu. Hrvatski kipar i graditelj živio je i djelovao u u Šibeniku i drugdje u Dalmaciji te preko Jadrana 15. stoljeću. U Zadru je 1444. godine izradio pregrade u franjevačkoj crkvi, nadgrobnu ploču nadbiskupa Lovre Veniera 1449.g., koja je nestala vjerovatno u 18. stoljeću kada je katedrala preuređena.
Blaž
Blaž Jurjev Trogiranin – posljednje godine života proveo u franjevačkom samostanu u Zadru. Naslikao je 1447. godine sliku Gospe koja je bila vrlo štovana od Zadrana (Gospa od Kaštela za crkvu Gospe od Zdravlja),a na kojoj se potpisao kao Blaž Jurjev Zadranin.
Blaž Molin – zadarski nadbiskup s koji je s mletačkim drvorezbarom sklopio ugovor za izradu raspela za katedralu, kipova Marije, Ivana i dvanaestorice apostola koji će se postaviti sa strane raspela.
Dragutin, Drago
Dragutin Blažeković – austrijski namjesnik za Dalmaciju, na mjestu utvrde Forte u 19. stoljeću podigao perivoj kojeg danas zovemo imenom Vladimira Nazora.
Drago – zadarski prior koji je 1091. godine posvetio crkvu sv. Marije
Martin
Martin Filipović – Zadranin, vidi pod Nikola Španić iz Korčule
suburbij sv. Martina – nalazio se na mjestu današnjeg Parka Vladimira Nazora, odnosno istoimene gimnazije. Porušen je i preseljen unutar gradskih zidina u 16. stoljeću, kada je Sforza Palavicina prionuo gradnji utvrde Forte kako bi zaštitio grad od Turaka. Kao uspomena na nekadašnji suburbij sačuvan je svečev reljef kojeg, ako pomno gledate, možete vidjeti na jednom od kamenih blokova na zidinama, otprilike nasuprot današnje Elektre.
Ostala imena abecednim redom
Aleksandar III. – papa koji je 1177. godine kročio u Zadar. Zapisano je kako je dočekan pjevanjem lauda na hrvatskom jeziku.
Alvise Grimani – mletački providur, jedan od zadarskih bastiona po njemu je nazvan bastion Grimani. Isto tako, prema njegovoj odredbi iz 1630. godine svaka lađa koja uđe u zadarsku luku mora na lukobranu postaviti četiri velika kamena.
Andrija Aleši – pomoćnik Jurja Dalmatinca, sačuvan je njegov reljef sv. Jeronima u spilji u samostanu sv. Mihovila.
Andrija Desin – napravio nacrt za svetište zadarske crkve sv. Mihovila
Agostino Canal – Zadarski gradski kapetan dao je sredinom 16. stoljeća zidati zdenac današnje Fontane u Arbanasima i natkriti ga zidanim paviljonom s kupolom koji je primjer monumentalne renesansne arhitekture.
Carlo Crivelli – Prognan iz Venecije u Zadar jer je oteo ženu nekog mornara, pridružio mu se brat Vittore, vrlo važan venecijanski slikar kasne gotike i rane renesanse. Braća su tijekom 60-tih i 70-tih godina 15. st. boravila u Zadru te su radili na popravku Fontane.
Donat – zadarski biskup, spominje se u franačkim analima iz 805. godine kao izaslanik dalmatinskih gradova Karlu Velikom u Thionvilleu. Pripisuje mu se izgradnja zadarske crkve – rotonde sv. Trojstva, koja u 15. stoljeću mijenja ime ucrkva sv. Donata, izgrađene početkom 9. stoljeća. Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim natpisom za moći sirmijske mučenice sv. Stošije. Prema predaji, te je moći Donat donio iz Carigrada, kada je s mletačkim duždom Beatom, u ime Karla Velikog, pregovarao s bizantskim carem o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji.
Federico Grisogono – vidi pod Toma Civalelli
Julije (Giulio) Grisogono – vidi pod Toma Civalelli
Girolamo Maria Balbi – mletački providur, dao sagraditi veliki Arsenal 1752. godine
Jakov, sin Slovinje Klokočkog – najstarija nadgrobna ploča (1407. godine) izložena u klaustru sv. Frane pripada upravo njemu.
sveti Krševan/Krizogon – Zaštitnik Zadra, prema legendama je sv. Stošiju bodrio svojim pismima dok je bila u zatvoru. Zbog velike predanosti kršćanstvu, u zamjenu za napuštanje vjere, nuđeno mu je mjesto prefekta ili konzula Rimske provincije. Nakon što je odbio, bio je podvrgnut okrutnim mukama te mu je odrubljena glava. Tijelo su mu zatim bacili u more. Svećeniku Zoilu se kasnije u snu prikazao sv. Krševan te je imao viziju gdje se nalazi njegovo tijelo. Zanimljivo je da se osim današnje crkve sv. Krševana u Zadru nalazila još jedna, i to u blizini arbanaške Fontane. Podizanje ove crkve veže se uz postojanje kasnoantičke nekropole na tom mjestu, što se opet može povezati sa zadarskom legendom o pronalasku tijela Sv. Krševana na starom groblju “sa sarkofazima” istočno od Zadra – iz jednog sarkofaga progovorio Sv. Krševan. Naime, ranosrednjovjekovna pučka predaja govori da je svečev grob u zadarskom predgrađu otkrila žena koja je među sarkofazima brala zelje, no ipak je vjerojatnije da je njegovo tijelo stiglo iz Akvileje u Zadar posredstvom biskupa Donata početkom 9. stoljeća.
Ludovik I. Anžuvinac (Ljudevit, Ludvig) – kralj Hrvatsko – Ugarske, sa suprugom Elizabetom Kotromanić pokušavao začeti sina, što je rezultiralo zavjetnom škirnjom sv. Šime, no bezuspješno. Imali su samo kćeri, sina nisu nikad dobili. Ludovika uz naš grad veže i čuveni Zadarski mir potpisan u sakristiji sv. Frane, a kojim su na neko vrijeme zaustavljene mletačke pretenzije na dalmatinsku obalu. Zadarski mir ujedno je omogućio i stvaranje Dubrovačke republike.
Ludwig Franz von Welden – zahvaljujući ovom vojnom upravitelju, generalu baronu, Zadar je dobio svoj prvi perivoj kojeg danas nazivamo Perivojem kraljice Jelene. Von Welden bio je strastveni botaničar te u bastionu Ponton sukladno modi prve polovine 19. st. uređuje perivoj, jedan od prvih u ovom dijelu Hrvatske i jedan od najranijih u Europi.
svećenik Luka, sin Ivana Gaje iz Nina – u sakristiji katedrale dao izgraditi 2 gotička križno-rebrasta 1399. godine.
Maffeo Vallaresso – zadarski nadbiskup u 15. stoljeću.Počeo gradnju zvonika katedrale, no za njegova života nije dovršen – Mleci su stavili zabranu gradnje. Kasnije ga je, u 19. stoljeću u punoj visini podigao Thomas Graham Jackson.
Nadalje, Maffeo je 1453. pisao nadbiskupu iz Trevise gdje je prije toga služio da mu pošalje Donatellove nacrte po kojima je obnovio svoju Nadbiskupsku palaču. Dio potprozornika izrađenog prema Donatellovim nacrtima sačuvan je u Perivoju kraljice Jelene – ondje ga je dopremio Ludwig von Welden kad je uređivao taj prostor u duhu romantizma.
Majo – prior madijevskog roda, prokonzul (namjesnik) Dalmacije (986). Njegovo se djelovanje veže uz obnovljen samostan sv. Krševana “Ego quidem Maius, prior supradiete ciuitatis atque proconsul Dalmatiarum…”
Matteo Moronzon – mletački drvorezbar, 1418. godine izradio korska gotička sjedala u katedrali
Michele Sanmicheli – Venecija ga u 16. stoljeću šalje u Zadar kao najboljeg vojnog arhitekta visoke renesanse. Uz njega rade brat Paolo i nećak Giangirolamo, a zaslužan je za prekrasna Kopnena vrata.
Pavao iz Sulmone – talijanski graditelj i kipar, djelovao u Zadru i Pagu, izgradio svetište zadarske crkve sv. Mihovila prema nacrtu Andrije Desina. Kasnije odlazi na Pag gdje na crkvi sv. Marije gradi novo pročelje (tamo se i potpisao), a u Zadru još radi sakristiju crkve sv. Spasa te kapelu sv. Šimuna u crkvi sv. Marije.
Petrano – zadarski prior, njegova kćer donatorica je samostana sv. Krševana
Slovinja Klokočki – vidi pod Jakov, sin Slovinje Klokočkog
Sforza Pallavicino – mletački vojskovođa, u 16. stoljeću projektirao i izgradio utvrdu Forte (današnji park Vladimira Nazora). Utvrda je od grada i kopna bila odvojena obrambenim kanalima, a prema ostalim zadarskim utvrdama predstavlja pravu suprotnost, osobito s obzirom na svoje goleme dimenzije. Sagrađena je na mjestu srednjovjekovnog predgrađa Zadra – varoši sv. Martina, koja je u tu svrhu porušena, a stanovništvo naseljeno unutar zidina.
Vicko Zmajević – djelovao u 18. stoljeću. Dao izgraditi barokno ilirsko sjemenište za edukaciju hrvatskih svećenika pored katedrale te dao dograditi brod crkvice Gospe od Zdravlja kao produženje rotunde u kojem je postavio oltar, a tu je i pokopan. Imao je i značajnu ulogu u doseljenju Arbanasa na današnje područje.
Vittorio Crivelli – o njegovom dolasku u Zadar pročitajte pod Carlo Crivelli. U Zadru je slikao i prodavao slike, no nažalost nije očuvana niti jedna slika Crivellijevih u Zadru. Postoji jedna u Moskvi koja možda potječe iz crkve Sv. Krševana.
sveti Zoilo – Zadarski zaštitnik, štuje se još od 7. stoljeća. Prema predaji živio je za vrijeme cara Dioklecijana i bio je svećenik u gradu kraj Akvileje. Njemu se nakon mučeničke smrti sv. Krševana ukazalo mjesto gdje je bačeno svečevo tijelo. Kad ga je izvukao, tijelo se na čudan način spojilo s odsječenom glavom. Osim toga, po preporuci sv. Stošije Zoilo je uzeo u zaštitu tri sestre mučenice: Irenu, Hijonu i Agape. Zbog svojih dobročinstava tijelo mu je nakon smrti preneseno najprije u Akvileju, a potom su relikvije Sv. Zoila prenesene u Zadar.
ŽENSKA IMENA
Agape/ Agapa, Kiona/ Hijona, Irena – tri sestre mučenice koje je po preporuci sv. Stošije u svoju zaštitu uzeo sv. Zoilo. Njihove relikvije dopremljene su u Zadar zajedno s ostacima sv. Stošije u vrijeme biskupa Donata, a čuvaju se u kripti katedrale.
sveta Anastazija/Stošija – Zadarska zaštitnica, Rimljanka iz bogate obitelji, djevica, udovica i mučenica iz doba cara Dioklecijana. Kršćanstvo je primila od majke. Natjerana je na udaju za rimskog patricija Publija, no odlučila je ostati djevicom pa ju je uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Za to vrijeme pismima ju je tješio sv. Krševan. Nakon muževe smrti odrekla se imanja i posvetila zaštiti progonjenih kršćana, zbog čega je na koncu mučenički spaljena na lomači.
Njezine ostatke u Zadar je dopremi biskup Donat, a bazilika sv. Petra preimenovana je njoj u čast.
Jelena Madijevka – hrvatska kraljica i supruga kralja Mihajla Krešimira II. Poznata je još i kao Jelena Slavna, podrijetlom je iz najmoćnije zadarske patricijske obitelji Madijevaca. Nakon smrti svog supruga vladala je kao regentkinja malodobnog sina i budućeg kralja Stjepana Držislava.
Čika – opatica iz glasovitog zadarskog roda Madijevaca. Neki smatraju da je bila polusestra kralja Petra Kresimira IV. Genealogija same opatice Čike vrlo je jasna. Čika je u osnivačkoj ispravi samostana sv. Marije iz 1066. navela da je ona kćer Dujma i Vekenege, unuka priora Madija, te žena Andrije, Papinog sina. Također navodi da ima kćeri Domnanu i Vekenegu.
Povijest ju pamti kao osnivačicu ženskog benediktinskog samostana Sv. Marije. Na upotrebu je dobila istoimenu ranokršćansku crkvu.
Domnana – iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca, Čikina kći
Vekenega/Večenega – iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca, Čikina kći i opatica samostana benediktinki sv. Marije u Zadru.
Sa sigurnošću se zna da je opatica Vekenega, predstojnica Benediktinskog samostana sv. Marije, bila svjedokinja vremena dolaska kralja Kolomana na hrvatsko prijestolje i njegova trijumfalnog ulaska u Zadar što se navodi i u njezinu epitafu u samostanskoj vijećnici.
Nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Vekenega je znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća, nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu – vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj – i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105.
Donata Nassis – opatica iz čuvene obitelji Nassis popravila je trošnu crkvu sv. Marije, o čemu svjedoči natpis iznad bočnog ulaza u tu crkvu.
Elizabeta Kotromanić – kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i supruga kralja Ludovik I. Anžuvinca. Nema muškog nasljednika (rodila 3 kćeri), pa daje napraviti zavjetnu škrinju sv. Šimi. Sina, međutim, nikad nije dobila.
Zanimljiva je legenda vezana uz nju prikazana na škrinji -kraljica Elizabeta okružena kraljem i hrvatskim velikašima izgubila je razum ukravši svečev prst.
Kruna ove kraljice čuva se u SICU, a privremeno je bila pokopana u crkvi sv. Krševana.
Katarina Kosača – žena bosanskog vojvode Sandalja Hranića Kosače, u 15. stoljeću Zadru poklonila relikvijare zadarskih zaštitnika – dvije pozlaćene ruke koje se čuvaju u SICU.
bastion Marcela i istoimeni samostan – bastion je izgrađen u 16. stoljeću za vrijeme turske opasnosti.
Što se samostana tiče, redovnice benediktinke iz Nina pred napadom Turaka koji su u 16. st. postajali sve intenzivniji pobjegle su u Zadar. Najprije su provizorno smještene u donjem dijelu jedne kuće pored Sv. Marcele, a zatim su oko 1530. počele graditi svoju novu crkvu i svoj novi samostan.
Melia Anniana – Morska vrata kriju svoju tajnu. Iako su sagrađena u 16. stoljeću u čast bitke kod Lepanta, njegov gornji dio zapravo je dio antičkoga slavoluka koji je stajao ispred samostana Sv. Krševana te je naknadno postavljen na današnje mjesto.
Slavoluk je antička Zadranka Melia Anniana dala podići u sjećanje na svojega supruga, a nalazio se u blizini nekadašnjeg emporija kojeg je ona dala posložiti. U natpisu uklesanom na atiku slavoluka se spominje emporij – Melia Anniana naime oporučno ga je dala popločati kao i podignuti slavoluk s kipovima na uspomenu svog muža Kvinta Lepika Basa.
Stana – kći priora Petrane, donatorica samostana sv. Krševana. Njezino se ime spominje u kaloti apside ove crkve.
Ilirska / liburnska božanstva:
Latra – jedna od božica koju su Iliri štovali
Anzotica – božica ljubavi, pandan Afroditi/ Veneri
Sentona – jedna od božica koju su Iliri štovali
Iutossica – jedna od božica koju su Iliri štovali
Ica (Ika) -božica plodnosti
Iria – jedna od božica koju su Iliri štovali
Armatus – lokalni bog rata u Dalmaciji
Sabazije – jedan od bogova kojeg su Iliri štovali
Ikus – jedan od bogova kojeg su Iliri štovali
Silvan(us) – božanstvo livada, zaštitnik pastira i stada