Večeras u 20 sati pogledajte novu predstavu HNK Split, “Kašeta brokava” podnaslova MALI LEAR IZ VELOGA VAROŠA, nastalu prema dramskom tekstu Elvisa Bošnjaka u režiji Nenni Delmestre. Scenografiju potpisuje Lina Vengoechea. Izvrsnu glumačku ekipu čine: Trpimir Jurkić, Goran Marković, Nives Ivanković, Filip Radoš, Snježana Sinovčić Šiškov, Bojan Brajčić, Sara Ivelić, Nenad Srdelić, Petar Kovačić Pavlina, Pere Eranović i Marjan Nejašmić Banić.
Cijena ulaznice iznosi 50,00 kuna, a u prodaji su na blagajni HNK Zadar (11-13h, 18-20h)
Topla priča o velovaroškoj obitelji čiji najstariji član odluči svojim nasljednicima podijeliti svoju mižeriju zasigurno će razgaliti srca zadarske publike.
Novim tekstom Kašeta brokava, podnaslovljenim Mali Lear iz Veloga Varoša Elvis Bošnjak, najznačajniji splitski dramski pisac posljednjih petnaestak godina, na svoj suptilan, snažan i dirljiv način piše svojevrsnu repliku na Shakespeareova Kralja Leara, pričajući nam priču o jednoj velovaroškoj obitelji, ili bolje fameji, o jednoj kamenoj kući na tri poda, o jednoj smokvi. Veseli rođendan najstarijeg člana obitelji – oca, koji se baš tada odluči podijeliti nasljednicima svoju mižeriju, kao i svaka podjela, bila ona kraljevska ili velovaroška, otvara prostor za dramu. Dramu, po riječima samog autora „o čovjeku koji misli da zna voljeti ali, koliko god je za života volio sve oko sebe, na kraju ispada kako je volio samo sebe“. No,smatra Bošnjak, za razliku od života koji ne zatvara uvijek krugove, kazalište je pravednije – ono ima vremena da osobu pošalje na putovanje i podari mu katarzične spoznaje.
NOSI NAS MORE
Znati slušati znači čuti. Mnogo ljudi sluša a ne čuje, gleda a ne vidi. Moj Rodoljub je možda i slušao ali nije čuo zbog buke koju sam stvara. Svakako je njegovo samoljublje rodilo time da je gluh i slijep za drugoga, makar to bio i njegov bližnji. Rodoljub ne razumije da njegova ljubav može nekome predstavljati bol, njegovo radovanje životu nekome može uzimati život. Teško je čuti drugoga, čujemo ga obično kada on više ne govori. Je li tad već kasno? Ne znam, nekako vjerujem da nikada nije kasno. Mislim da Rodoljub u trećem činu, u susretu s veličinom svijeta, s dubinom mora i visinom neba, s ljepotom tišine i zadivljujućom snagom mira, dolazi do spoznaje da je život puno veći, širi i dublji od buke koju stvara njegovo veselje. Mislim da po prvi put vidi život onda kada ga ostavlja i drago mi je zbog njega jer mnogi ljudi ga ne vide nikada.
Nisam želio slijediti Kralja Leara, niti neki drugi komad. Uzeo sam iz Leara motiv koji mi je bio zanimljiv. Pa ako je Kralj Lear, bar u jednom dijelu, priča o čovjeku koji na bolan način sazna što je to ljubav, mislim da je Kašeta brokava priča o čovjeku koji na bolan način sazna što nije ljubav. Tako za mene Kašeta brokava započinje od onog motiva s kojim Lear završava. Kralj Lear dijeli Englesku, dijeli zemlju, moć, predaje nevoljko prostor svoje epske žudnje za vlašću. Rodoljub u Kašeti brokava dijeli kuću koja je nedjeljiva, dijeli prostor svoje intimne žudnje, dijeli sebe kao sjećanje, dijeli sjećanje svojih predaka onima kojima ono možda nije ni potrebno, ili misle da im nije potrebno. Život ne zatvara uvijek krugove, ne donosi uvijek katarzične spoznaje i zato je kazalište pravednije, ono može poslati osobu na putovanje, kazalište za to ima vremena. Najluđi je obično najmudriji stoga što ne pridaje svojoj mudrosti puno važnosti, ne čini je turobnom naukom. Tu je Rodoljub u pravu, za njega je život i na kraju vesela nauka.
Sintagma „kašeta brokava“ je možda ofucana ali život je pun takvih ofucanih fraza koje su na kraju ipak istinite. „Kašeta brokava“ je naša, domaća metafora i meni je, kao autoru, zanimljiva zato što na kraju mislim da ipak sami stavljamo stvari u tu kašetu, i ponekad trpamo unutra te brokve bez jasnoga razloga. U našoj prirodi je da radimo u korist svoje štete. Puno puta sam se osjećao kao da sam u kašeti brokava i uvijek bih shvatio da sam sâm u nju ušao, sâm sebi postavio te brokve ali i da isto tako jednostavno mogu iz nje i izaći. Izlaz je često tu, treba samo zakoračiti ali mi se toliko bavimo time da se ne ubodemo na neku brokvu da ga ne vidimo. Ako Shakespeareov Lear stavlja na vagu vreću suza onda ovaj moj odgovara vrećom smijeha. Što više piza ne znam. Meni se dopada ova mira splitskoga šefa kužine Momčila Popadića, „šaka suza, vrića smija“, to je pravi omjer da bi život bio fantažija.
Elvis Bošnjak
Elvis Bošnjak je glumac, dramski pisac i scenarist rođen 1971. u Splitu. Odigrao je stotinjak kazališnih, televizijskih i filmskih uloga. Bio je član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i član ansambla Drame HNK Split. Napisao je deset drama, Spoj plus (za sada neizvedena), Otac (Hnk Split, 2000, režija Nenni Delmestre), Nosi nas rijeka (Hnk Split, 20002., režija Nenni Delmestre), Idealan muž (Splitsko ljeto, 2002., režija Nenni Delmestre), Hajdemo skakati po tim oblacima (Hnk Split 2004, režija Nenni Delmestre) , Žice i žileti (Hrvatski radio 2008, režija Mislav Brečić), Voljeni i mrtvi (za sada naizvedeno u kazalištu, po tekstu je 2010. snimnjen film Noćni brodovi u režiji Igora Mirkovića), Srce veće od ruku (kazalište PlayDrama 2012., režija Trpimir Jurkić), Rebro (kazalište PlayDrama 2014., režija Ksenija Zec i Saša Božić) i Kašeta brokava (Hnk Split 2015., režija Nenni Delmestre). Drame su mu prevedene na engleski, španjolski, njemački, slovenski, makedonski, bugarski, mađarski i češki jezik. 2011. godine u izdanju Hrvatskog ITI Centra objavljena mu je knjiga „Nosi nas rijeka i druge drame“. Za svoj rad dobio je i niz nagrada među kojima nagradu Ministarstva kulture Republike Hrvatske Vladimir Nazor za dramu Nosi nas rijeka, negrade Marul na za drame Otac i Nosi nas rijeka, nagradu Ministarstva kulture RH Marin Držić za dramu Žice i žileti. Njegove drame Otac i Srce veće od ruku bile su nominirane i za nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Kao scenarist sudjelovao je u radu na filmovima „Otac“, „Noćni brodovi“ i „Sonja i bik“. Umjetnički je voditelj kazališta PlayDrama iz Splita, koje za svoj cilj ima promicanje suvremenog dramskog teksta.