Prije nekoliko dana obilježena je 71. obljetnica kako je ruska Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor, zloglasni Auschwitz, a osim tog događaja, siječanj je mjesec kad se odigrao jedan kobni sastanak, čija je direktna posljedica tregedija kako Auschwitza, tako i svih ostalih logora smrti.
Radi se o konferenciji na jezeru Wann, koja se dogodila 20. siječnja 1942. Ovaj je skup došao na glas kao najzloglasniji pojedinačni događaj u povijesti nacističkog “konačnog rješenja”. Kako piše Laurence Rees u svojoj knjizi “Auschwitz, nacisti i konačno rješenje”, sastanak je sazvao Reinhard Heydrich uputivši poziv mjerodavnim državnim tajnicima u vladi da sudjeluju u raspravi o židovskom pitanju. Uza svaki poziv priložen je i preslik teksta ovlasti da se pristupi “konačnom rješenju” što ga je Göring dao Heydrichu 31. srpnja 1941. Zato je taj sastanak sazvan za ponoć, a trebao se održati na adresi Am grossen Wannse, u vili kojom se inače služio Interpol, organizacija za međunarodnu koordinaciju policijskih službi. Osobe okupljene na tom skupu bili su plaćeni državni dužnosnici jednog od velikih europskih naroda, a ne neki teroristi iz zabačenih uličica, premda će njihov zločin naposljetku ispasti veći od bilo kojeg konvencionalnog kriminalnog čina u povijesti svijeta.
Neki govore kako se radilo o neobrazovanoj kriminalnoj potklasi, što je potpuno pogrešno: od petnaestorice okupljenih za stolom, njih osam nosilo je akademsku titulu doktora znanosti.
Pozivi su prvotno poslani još u studenome 1941. a sastanak je sazvan za 9. prosinca, ali je zbog bombardiranja Pearl Harbora sve odgođeno. Nameće se pitanje kakav bi bio sadržaj izvornog sastanka uz jezero Wann da događaji na Pacifiku nisu uzrokovali njegovu odgodu.
Provedba, u konačnici genocidnog “rješenja” za nacistički “židovski problem” sigurno bi ostala svrhom sastanka, ali rasprava bi se možda usredotočila na moguće poratno rješenje.
Bez obzira na to ušle SAD u rat ili ne, izvjesno je da je sastanak trebao biti važan za Himmlera i Heydricha.
Tijekom jeseni 1941. iz brojnih izvora u sklopu nacističke države pojavio se cijeli niz inicijativa glede različitih vrsta i metoda ubijanja. Himmleru i Heydrichu jezero Wann je bilo potrebno kako bi koordinirali te inicijative i nedvojbeno stavili do znanja sa SS kontrolira cijeli proces izgona.
Za teme i tijek rasprava na konferenciji uz jezero Wann zna se poglavito zbog toga što je rat preživio zapisnik koji je vodio Adolf Eichmann, Heydrichov “stručnjak za židovsko pitanje”. Kao jedan od rijetkih dokumenata koji izravno osvjetljava misaoni proces unutar kojega se provodilo “konačno rješenje”, Eichmannove bilješke od goleme su povijesne važnosti.
Na početku sastanka Heydrich je objavio formalnu promjenu nacističke politike za koju su svi sudionici već znali. Umjesto “iseljenja” Židova u zemlje izvan područja nad kojima su nacisti uspostavili kontrolu, provodit će se “evakuacija na Istok” u područja unutar nacističke sfere utjecaja. Predviđalo se da se ukupno 11 milijuna Židova podvrgne toj evakuaciji. Po dolasku na Istok, te bi se Židove razdvajalo po spolu, a sposobne i zdrave zapošljavalo na gradnji cesta. Židove koji ne bi bili odabrani da obavljaju posao – implikacija je bila posve jasna – smjesta bi se ubijalo, dok bi se ostatku, zapravo, samo odgađalo pogubljenje, jer se predviđalo da će ih tako veliki broj umirati zbog posljedica teškog fizičkog rada.
Heydrich je potom izrazio zabrinutost zbog svakog Židova koji bi mogao preživjeti čak i takav pokušaj da ga se teškim radom otjera u grob: prirodna bi selekcija upravo te Židove odredila za najopasnije neprijatelje nacista. I s njima se, rekao je Heydrich, također mora postupiti na odgovarajući način. U glavama nazočnih sigurno nije ostalo nikakve dvojbe glede pravog značenja tih riječi.
Znakovito je da na sastanku nije bilo neslaganja s načelnom postavkom o ubijanju. Umjesto toga, najveći dio rasprave posvećen je točnoj pravnoj definiciji “Židova”, odnosno koga će se sve deportirati a koga neće. Pitanje što činiti s “polužidovima” potaklo je vrlo živahnu razmjenu mišljenja. Čulo se prijedloga da takve ljude treba sterilizirati, odnosno ponuditi im da biraju između takve operacije ili izgona. Pojavila se ideja da ih se šalje u posebni geto – češki grad Terezin – gdje bi ih se smještalo zajedno sa starijim i znamenitijim Židovima, koje se pak nije moglo izgnati ravno na Istok, jer bi to izazvalo uznemirenost među običnim njemačkim građanima.
U raspravama se zatim prešlo na mnogo bitniji problem Židova u Glavnoj upravi na okupiranim djelovima Sovjetskog Saveza. U potonjem slučaju Židovi su likvidirani strijeljanjem, dok se za one iz Glavne uprave u Belzecu već gradio logor smrti. No, na tim područjima još su živjeli milijuni Židova, pa je tako Eichmann u zapisniku zabilježio kako su u tom kontekstu spominjana “različita moguća rješenja” – naoko bezazlen sklop riječi koji je zapravo prikrivao raspravu o specifičnim metodama istrebljenja.
Zapisnik sa sastanka smišljeno je ostao neodređen. Kako bi postigli točno željeni učinak, Eichmannov nacrt zapisnika nekoliko su puta prepravljali Heydrich i šef gestapa Müller. Budući da je zapisnik bio namijenjen širem krugu korisnika, moralo ga se napisati neodređenim i zakučastim jezikom: oni koji su razumjeli kontekst točno bi znali na što se smjera, dok je izostavljanje sirove, izravne terminologije značilo da zapisnik neće šokirati neupućene ako kojim slučajem dokuče pravo značenje napisanih riječi.
Pa ipak, zapisnik ostaje najjasniji dokaz procesa planiranja “konačnog rješenja” i najjači je dokaz uključenosti širokog kruga ljudi na razini države u umorstva što će uslijediti.
Iako je ovaj sastanak bez sumnje bio dijaboličan, ipak nije najvažniji sastanak u povijesti ovog zločina. Taj skup bio je važan, ali je bio drugorazredni sastanak osoba zaduženih za provedbu , odnosno širenje saznanja o procesu istrebljenja o kojem je odluka već donesena na nekom drugom mjestu. Mnogo važnije od razgovora uz jezero Wann bile su rasprave što ih je Hitler vodio s Himmlerom.
O ovom povijesno događaju redatelj Frank Pierson 2001. snimio je vrlo uspješan film Zavjera (The Conspiracy).
