Jusuf Mašković, siromašan konjušar, a zatim i vrtlar koji se vrtoglavo uspeo u osmanskoj vojsci, brutalno je ubijen u Carigradu na današnji dan prije okruglih 370 godina. Za njim je ostao veleban i nedavno obnovljen Maškovića han, najzapadniji spomenik osmanske svjetovne arhitekture u Europi i jedna od rijetkih osmanskih građevina u Hrvatskoj uopće.
Mašković je rođen u vranskom kraju početkom 17. stoljeća, a već je u djetinjstvu poturčen. Bio je konjušar jednog nadinskog age, Bešir agića. Taj posao bio je među najnižima koji su postojali te Mašković sebi nije mogao priuštiti ni ovo najosnovnije. Prema predaji, jedna ga je bakica zatekla kako hoda bos, jer nije imao novca za obuću. Starica mu se smilila i kupila mu odjeću i cipele da barem nekako ublaži njegove nevolje. Ovu dirljivu gestu naš Jusuf nikada nije zaboravio – nakon napredovanja u osmanskoj vojsci odužio joj se poslavši joj 400 cekina.
Maškoviću se životna sreća osmjehnula slučajno, na jednom putovanju svog age u Sarajevo. Upoznao je ondje uglednog Turčina iz Carigrada, rodilo se prijateljstvo i on ga sa sobom vodi u osmansku prijestolnicu gdje ga zapošljava najprije kao drvosječu, a kasnije i kao vrtlara.
Političke prilike u Osmanskom Carstvu u to su vrijeme bile burne – sultan Murat IV. je kao mjeru predstrožnosti dao poubijati svu rodbinu koja bi ga mogla svrgnuti s vlasti. Na životu je ostavio tek svoga brata Ibrahima, no držao ga je u zatočeništvu u jednom saraju u blizini Jusufa Maškovića. Kao vrtlar, on mu je donosio jelo i piće, zabavljao ga pričama te mu pjesmama kratio zatvoreničke dane.
Kad je Murat IV. umro 1640. godine, Ibrahim je postao sultan. Nije zaboravio na mladića koji ga je posjećivao kad mu je bilo najteže i u znak zahvale postavio ga je na visoku funkciju kao dvorskog oružara. U kratkom vremenu Mašković je toliko napredovao da je postavljen na čelo turske mornarice. Nije se često događalo da se jedan konjušar probije na vrh turske vojske, bio je to izuzetan uspjeh čovjeka iz naših krajeva.
Baš je u to vrijeme otpočeo kandijski rat te je Mašković sa svojim brodovljem odlazi u bitku na Kreti. Čak ni kao vojnik nije napustio svoja moralna načela i sa zarobljenicima je postupao pravedno i blago. Prema nekim pričama, upravo ga je ta dobrota koštala glave – turski zavidnici navodno su ga olajavali sultanu optužujući ga da nije dovoljno okrutan.
Druge teorije o njegovoj smrti kazuju da se Mašković uspješno opravdao Ibrahimu, no da je nakon nekih drugih spletki sultan u naletu bijesa donio naredbu da ga se uguši. Jedna od tih teorija govori da je Mašković uzimao blago iz riznice za gradnju svog hana, a prema drugoj nije donio dovoljno blaga s osvajanja sultanu.
Koji god razlog bio istinit, Mašković je brutalno ugušen 21. siječnja 1646. godine u Carigradu. Legenda kaže da se sultan brzo pokajao zbog svoje odluke, ali bilo je prekasno. U očaju je skočio na njegovo mrtvo tijelo, no povratka više nije bilo…
Kao uspomenu na Jusufa Maškovića baštinimo Maškovića han, rezidenciju koju je dao sagraditi dvije godine prije svoje smrti, gajeći nade kako će duboku starost proživjeti u svom rodnom kraju. Veliki kompleks nikada nije u potpunosti dovršen, jer je Mašković napustio ovaj svijet.
