Hitler je proglasio da je ženi mjesto u kući, baš kao i u pokretu. Ono što muškarac nudi svojim herojstvom na bojnom polju žena čini jednako beskrajnom ustrajnošću i žrtvom. Svako dijete koje donese na svijet jest bitka. Hitler je ustvrdio da je majka petoro šestoro djece koja su sva zdrava i odgojena postigla više od neke odvjetnice.
U bitki Reicha za natalitet žene su se morale pokoriti i slijediti naredbe. Morale su prepustiti kontrolu nad svojim tijelom, stavljenim u službu države. Pobjede se nisu mjerile porodima nego brojem zdravih arijevskih beba. Masovna kampanja selektivnog razmnožavanja obuhvatila je Njemice različitih generacija i društvenih slojeva koje su na kraju morale podnijeti nacistički rasni rat koji se razmahivao. Primaljstvo je kao profesija eksplodiralo. U skladu s režimskim stremljenjem čistoći i prirodi, carski rezovi bili su ograničeni, a dojenje se zahtijevalo. Sve žene nisu smatrane prikladnim “vojnikinjama”. One s takozvanim genskim poremećajem, uključujući alkoholičarke i one s kliničkom depresijom, prostitutke, Romkinje kao i Židovke bile su podvrgavane prisilnoj sterilizaciji i pobačajima. Primalje i medicinske sestre izdavale su povjerenje običnih njemačkih žena jer su pri rođenju djeteta prijavljivale navodne defekte, a na rutinskim ginekološkim pregledima preporučivale pobačaje i sterilizacije.
Od žena i djevojaka očekivao se politički konformizam. Indoktrinacija je formalno započinjala s 10 godina učlanjivanjem u Ligu njemačkih djevojaka. Liga je zadovoljavala želje mnogih djevojaka – za zajedništvom i dugotrajnim prijateljstvom.
Ideologija je imala svoju žensku estetiku – a bila je proizvod zdrave prehrane i bavljenja sportom, a ne kozmetike. Njemačke djevojke i žene nisu trebale lakirati nokte, čupati obrve, nositi ruž, bojiti kosu ili biti premršave. Nacistički vođe osuđivali su čitav kozmetički procvat kao židovsku trgovinu, kao gubljenje vrijednosti njemačke ženstvenosti koje je pretvaralo žene u prostitutke i vodilo do rasne degeneracije. Puno se radilo na uspostavi novoga “njemačkog stila” preko Njemačkog ureda za modu, osnovanog 1933. pod počasnim predsjedanjem Magde Goebbels u svrhu borbe protiv odjeće koja se smatrala dekadentnom ili onom koja je ropski oponašala muški stil. Naglasak je bio i na fizičkoj spremnosti: žene su poticane da se natječu za sportsku medalju Reicha, a pušenje je, posebice u trudnoći, bilo strogo zabranjeno.
Za njemačku arijevsku žensku populaciju bilo je i skrojen prikaz Židova, cilj je bio prikazati ih kao nešto opasno i razbludno, a snošaj arijevke i Židova kao nešto protuprirodno.
Na tečajevima o odgoju djece žene su dobijale upute o rasnoj higijeni. U školama su sva djeca izrađivala svoje genealoške karte koje su imale dvije svrhe: djeca su postajala svjesna svog njemačkog podrijetla, dok su učitelji otkrivali tko je arijevac a tko nije.
Od žena je očekivana ženska žilavost, a među tjelesnim vježbama za djevojke bili su treninzi marširanja i precizno gađanje. Fizičku aktivnost pratilo je i otupljivanje populacije. Njemačke učenice nisu učile predmete poput latinskog, već su im davani pamfleti sa savjetima kako naći muža. Javno priznanje za majčinstvo također je nosilo svoju privlačnost. Nikad prije njemačke majke nisu uživale takvo priznanje , a nosilo je i položaj uvaženih osoba na ceremonijama na kojima su majke dobivale Križ časti ako su imale više od četvero djece.
Seksualni odnos postao je oblik rasnog združivanja koji je trebala odobriti država. Od svakog tko je tražio dozvolu za brak zahtijevala se opsežna dokumentacija kojim se utvrđivalo arijevsko podrijetlo, ideološka odansot, fizička spremnost, prihvatljiva rasna obilježja i plodnost.Sve esesovske mladenke bile su podvrgnute invazivnim ginekološkim pregledima a provjeravali su i njihove kućanske vještine i majčinski instinkti. U braku je načelo ljubavi bio zamijenjeno načelom Rassegefühla, tj. rasne svjesnosti, parovi koji su se namjeravali prijaviti za bračni kredit bili su prisiljeni proći zahtjevnu liječničku provjeru, a zbog straha da bi im se mogli otkriti neki nasljedni nedostatci čak je postojalo i unosno crno tržište dokumenata kojima se dokazivalo arijevsko podrijetlo. Buduće supruge SS-ovaca bile su podvrgnute rigoroznim ispitivanjima i morale su pohađati specijalne Bräuteschule, tj. škole za mladenke, da bi se pripremile za majčinstvo.
Provođene su i različite mjere kako se tijekom rata, dok su muževi na frontu, ne bi narušili brakovi. Postojao je zakon protiv preljuba, a gdje god je bilo moguće, supruge su poticane da idu u posjete svojim muževima na front.
Postojala je i zlokobna praksa koja je zvala “Akcija žetve”. Ako bi esesovac negdje na okupiranom području uočio lijepog plavokosog dječaka ili djevojčicu, mogao je ugrabiti dijete. SS-ovi istražitelji odredili bi ima li dijete dovoljno njemačke krvi , i, ako je bilo tako, dijete je poslano na usvajanje. Njemice koje su bile neplodne i koje su očajnički htjele dokazati svoju rasnu vrijednost majčinstvom, bile su pogodne kandidatkinje za posvajanje.
Nakon rata, poljska je vlada i preživjeli rođaci tražili su da se ta djeca vrate. većina djece ipak nije bila identificirana, amnoge njemačke majke odbile su predati onu koja su bila. Stoga je mnogo djece odraslo u njemačkim domovima a samo je nekolicina doznala odakle su došli.
