Već krajem mletačke uprave Zadar je 1771. dobio stalnu noćnu rasvjetu. Bilo je 46 uličnih svjetiljki, a troškovi za izdržavanje javne rasvjete namirivali su se dijelom od poreza od soli. Za prve austrijske vladavine održavanje rasvjete preuzeo je trgovac Antonio Benedetti. Zanimljivo je da je bio oslobođen svoje obveze za vedrih noći punog Mjeseca. Za francuske vladavine bilo je naređeno da svaki građanin nakon 22 sata pri kretanju po gradu mora nositi vlastitu svjetiljku.
O elektrifikaciji se počelo razmišljati krajem 19. st, prvenstveno jer su dotadašnja plinska postrojenja bila prljava, a neugodan miris plina širio se uokolo. Instalacije su bile skupe za održavanje,nesigurne i zapaljive. Odluka o elektrifikaciji donesena je 1885. godine. Do same realizacije došlo je 9 godina kasnije.
Električna centrala podignuta je tijekom 1894. na tadašnjoj cesti Stradone.
Inauguracija tako značajne novosti bila je javni pokus 31. 12. 1894. kad su u Zadru osvijetljene 23 ulice i 3 trga, na trgu postavljen unikatni rasvjetni stup visok 9 m.
1895. električna rasvjeta uvedena je u javne ustanove te brojne privatne trgovačke i obrtničke radionice, kavane i tvornice.
Zadar je rasvjetu dobio svega 12 godina nakon New Yorka, prvog grada rasvjetljenog električnom rasvjetom zahvaljujući izumima T.A. Edisona. Zagreb ju je dobio tek 13 godina kasnije, 1907. godine.
Život se u gradu time u večernjim satima znatno produžio, brojne kavane kazališta a kasnije kinematografi imali su sve brojniju publiku.