Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Zadru donesena 12. veljače 2015. godine u potpunosti je nezakonita i to, ne biste vjerovali, po čak četiri stavke u kojima se razilazi sa zakonom pa čak i Ustavom Republike Hrvatske. Lokalna vlast i njeni opunomoćenici izvjesno su se ovoga puta našli van granice zakonsko prihvatljivog, a ovoga puta pomalo je apsurdno koliki su prijestup napravili protiv slova zakona koje bi i dalje trebalo biti jače od svake samovolje.
Naplata parkinga u Zadru se trenutno vrši bez suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove prometa (što je uopće preduvjet za naplatu parkinga na određenim spornim mjestima u gradu), parking se naplaćuje na pomorskom dobru i to bez ikakvog ugovora o koncesiji koji bi izdala Lučka kapetanija, protuustavno se kažnjavaju pojedinci koji su prekoračili vremensko ograničenje parkiranja i to pod krinkom “dnevne karte” koju su brojna Državna tijela proglasila protuzakonitom, a donesena odredba o uvjetovanju nepostojanja dugovanja za izdavanje parkirališne karte je ni više ni manje nego u potpunosti protiv slova zakona.
Izostanak suglasnosti ministarstva za poslove prometa
U Zadru su se, prema odluci lokalne vlasti, državna cesta DC-407 trajektna luka Zadar pretvorila u – parking. I to je moguće u našoj državi, ali na žalost gradskog poglavarstva, ne bez prethodne odluke ministarstva koje je zaduženo za obavljanje poslova vezanih uz promet, u ovome slučaju Ministarstva pomorstva, prometa, i infrastrukture.
Ta prethodna odluka se, pretpostavljate, nikada nije dogodila i nije ispoštovan članak 5. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama gdje jasno piše da je takva suglasnost potrebna za naplaćivanje parkiranja na jednoj državnoj cesti.
No, kako biti siguran da je DC-407 i dalje državna cesta, točnije javna cesta, odnosno da to nikada nije prestala biti? Pa, prije svega Odluka o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste ( Narodne novine, broj 44/12 ) govori da je DC 407 i dalje državna cesta, a Odredba čl. 99. Zakona o cestama jasno kaže da javne ceste u gradovima s više od 35 tisuća stanovnika koji su središta županija to moraju i dalje ostati.
Naplata parkinga vrši se na pomorskom dobru
Naplata parkinga na pomorskom dobru? Da, i to je moguće, k tim više moguće je i na državnoj cesti (uz prethodnu suglasnost ministarstva) koja prolazi uz more, ali, pretpostavili ste, ne bez prethodne odluke nekog za to nadležnog tijela. U ovom slučaju to je Lučka kapetanija koja je de facto “vlasnik” pomorskog dobra, odnosno ona je zadužena za izdavanje koncesije za naplatu parkinga na tom prostoru.
Činjenica da je 9. srpnja 2015. godine Lučka kapetanija strogo zabranila obavljanje gospodarske djelatnosti (naplate parkinga) na pomorskom dobru govori o tome da je takva aktivnost na tom prostoru nelegalna. Krajem studenog ova odluka Lučke kapetanije produžena je na daljnjih šest mjeseci pa je nemoguće da je u prethodnom razdoblju ikakva odluka o koncesiji donesena.
Prostor na kojemu Lučka kapetanija brani obavljanje gospodarske aktivnosti je luka Zadar (jednim dijelom upravljana od strane Lučke uprave Zadar, a drugim od strane Županijske lučke uprave Zadar) koja je od vitalnog značaja za Republiku Hrvatsku. Radi se o prostoru Liburnske obale, Obale kralja Tomislava te Obale kneza Branimira, lokacijama gdje se, odlukom Lučke kapetanije, parking ne smije naplaćivati.
No, tko daje pravo Lučkoj kapetaniji da donosi odluku o ovim stvarima? Kratko i jasno – Odredbe Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ( čl. 3., 6. st.4., 7., 16. i 17.), a zakon je i dalje nešto čemu se svi moramo podvrgavati.
Podvrgava se njemu, na određenoj razini i trgovačko društvo Obala i lučice, ali samo po pitanju isplate kazne zbog naplate parkirališnih mjesta na pomorskom dobru bez koncesije. Ipak, “kazna” u ovom slučaju samo znači jednokratno plaćanje godišnjeg iznosa koncesijske naknade, ali ne i vraćanje protuzakonito stečenog utrška državi. Da stavimo to u perspektivu – Obala i lučice na pomorskom dobru je zaradila 100n iznos, a za kaznu bila prisiljena vratiti 10n.
Ono što je još sporno je i naplata parkinga na neuređenim i neoznačenim parkiralištima, nešto što se primjerice vrši na bivšem atletskom stadionu na Ravnicama. Zakonski akt o tome donesen je još u doba bivše države (Sl. list SFRJ, br.: 17/80, NN: br.: 53/91), ali to je manje važno, budući da je isti propis i dalje važeći u Republici Hrvatskoj.
Dnevna karta kao zamjena za kažnjavanje prijestupnika
Dnevna parkirališna karta papirić je koji pleše na granici zakona te nije i dalje do kraja jasno definiran kao protuzakonit, no svakako kao sporan jest. Obala i Lučica d.o.o. korištenjem dnevne parkirališne karte, zadržane u ovome spornom aktu Grada Zadra, uzima sebi za pravo da za petnaest minuta parkiranja u I. zoni od 01. srpnja do 31. kolovoza naplati cijenu od 168,00 kuna ( 14 sati pomnoženo s 12 kn/ sat), ili da vam naplaćuje 24 sata parkiranja i u parkirališnim zonama gdje se parkiranje ne naplaćuje u vremenu od 22:00 do 06:00 sati. Ovih “15 minuta” odnosi se na prekoračenje od 15 minuta ako ste, recimo, platili sat parkiranja i zakasnili produžiti vrijeme parkiranja ili pomaknuti svoj automobil.
Dnevna karta pri tom je skuplja čak i od mjesečne (150 kuna) te je iz tog razloga evidentno da se ona koristi kao kazna, a ne kao ono što bi ona trebala biti – sredstvo plaćanja cjelodnevnog parkinga. Ustavni sud ugovorne kazne odavno je ukinuo (Odluka Ustavnog suda RH, broj: U-II-1725/2005 i U-II-3467/2007 od 17. ožujka 2009.g.), no čini se da neki i dalje koriste iste, ali pod drugim nazivom.
Ovakvo što nije prošlo u Opatiji gdje je ista praksa korištena od trgovačkog društva Liburnija parking d.o.o.. Tamo je 7. listopada 2015. Viši tržišni inspektor Ministarstva gospodarstva proglasio ovu praksu protuzakonitom, obrazloživši svoju odluku činjenicom da ako je korisnik parkinga platio parkiranje za jednosatno razdoblje, on je iskazao jasnu namjeru da tamo ostane jedan sat, a ne cijeli dan te je radi toga naplata “dnevne karte” u slučaju kašnjenja korisnika parkinga jasno korištena kao kazna.
Za razliku od Opatije, ali i Grada Varaždina gdje je na inicijativu dr.sc. Roberta Podolnjaka, profesora ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, krajem 2012.g. ukinuta takozvana dnevna parkirališna karta, u Zadru se i dalje naplaćuje parking ne samo protuzakonito, već i protuustavno!
Osim toga, “dnevna parkirališna karta” krši se i s načelom savjesnosti i poštenja, te načelom jednakosti činidbi, ali i s prisilnim odredbama članka 265. stavak 2., te članka 296. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Oni svi kažu kako se “šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo propuštanje ne može smatrati prihvatom” te da “su ništetne odredba općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela”. U prevedenome, ako korisnik nije jasno pristao na naplatu dnevne karte, ona mu se ne može izdati., a u tom smjeru članak 96. Zakona o zaštiti potrošača kaže da ako postoji mogućnost plaćanja jednosatne karte, onda je nepoštena naplata dnevne.
Uvjetovanje nepostojanja dugovanja kako bi se izdala parkirališna karta
Obala i lučice d.o.o. propisala je kako je nužna isplata svih dugovanja prema tom trgovačkom društvu, prije izdavanja parkirališne karte.
Sporno je sljedeće: Presudom naslovnog suda poslovni broj Usoz – 103/14 -7 od 27. veljače 2015. godine ukinuta je ranija odluka o parkiranju, ali Obala i lučice d.o.o. i dalje inzistira na naplati dugovanja iz razdoblja koje se odnosi na tu odluku. Tako se prisiljava korisnika na plaćanje duga utemeljenog na aktu koji je ukinut jer je bio nezakonit (nepoštivanje procedure u postupku donošenja istog) i to, ne biste vjerovali, bez prava fizičke osobe koju se prisiljava na plaćanje da se protiv iste prisile brani na sudu.
Sve ovo razlog je zašto bi Grad Zadar trebao ukinuti donesenu Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Zadru i napraviti novu koja bi ovoga puta bila u potpunosti u skladu sa slovom zakona koje je, evidentno, prekršeno nebrojeno puta.