Gotovo svi znaju za pravilo da je zimi motor potrebno “zagrijati” barem deset minuta prije polaska. Neki osporavaju, tvrdeći da je u pitanju navika iz vremena starih automobila, a nekima je i dalje prva jutarnja aktivnost desetominutno sjedenje u automobilu koji radi na leru. Tko je u pravu?
Glavni argumenti onih koji tvrde da je zagrijavanje motora suvišno su da se time nepotrebno troši gorivo, povećava zagađenje (istraživanje iz 2009. pokazalo je da rad automobilskih motora na leru proizvodi 1,6% ukupne emisije plinova odgovornih za globalno zagrijavanje) i da automobili s direktnim ubrizgavanjem jednostavno ne trebaju biti zagrijani da bi funkcionirali normalno.
Ovo je i točno – rad mnogobrojnih kompjutora unutar automobila uspijeva upravljati hladnim motorom mnogo bolje te bi se moglo reći da je jedini rezultat desetominutnog rada na leru pretvaranje goriva u ispušne plinove.
S druge strane, ovo je samo dio onoga što se događa unutar nezagrijanog automobilskog motora kada je hladno. Na niskim temperaturama ulje se ponaša na način da se zgušnjava i teče prema najnižem dijelu – karteru. Iz tog razloga, ulje nije samo daleko od mehaničkih dijelova koje treba podmazivati, već je i put do njih otežan jer pumpa ima zadatak dopremiti ulje čija je gustina drastično uvećana zbog niske temperature. Može se reći da, kada je motor nezagrijan, u prvim minutama radi bez podmazivanja. Nedostatak podmazivanja je glavni uzrok “habanja” pokretnih dijelova motora.
Iz navedenog je lako zaključiti da je, posebno zimi, mudrije sačekati par minuta prije nego što započnete vožnju. Na ovaj način će potrebne tekućine proći kroz motor i podmazati dijelove kojima je isto potrebno. Svakako, trebalo bi izbjegavati nagla ubrzanja i vožnju u visokim obrtajima. Na taj način će motor najbezbolnije postići radnu temperaturu, piše N1.
