Vampirske kronike, dnevnici, filmovi, serije, serijali, pa čak I animirani filmovi o vampirima ne prestaju biti zanimljivi širokoj publici diljem svijeta. Ali, po priču o vampiru ne treba ići daleko. Jedna od najpoznatijih legendi koja se i danas često djeci prepričava je legenda o vampiru sa Silbe – Pankogulu.
Radi se, zapravo, o Panu Koguli, poljskome lutalici koji je polovinom 19. stoljeća dolutao do otoka iz austrijske Galicije. Mještani Silbe su se sažalili nad njime i pronašli mu zaposlenje – postao je zvonar. Oženio se i dobio djecu, a živio je u kući kraj Torete.
Ipak, 1895. je naglo poludio, ubio suprugu, djecu, a zatim i sebe. Grijesi mu nisu dali mira ni u grobu, pa se povampirio. Poslije njegove smrti nastale su neobjašnjive pojave koje su kulminirale pomorom djece. Tako su nastali i stihovi: “Pankogula Badurina, zaša ti je misečina, sada ti se valja stati, jadnu dicu poći klati”.
Nastao je ‘moritud’, pomor stoke. Seljani su se okupili da rasprave nastalu situaciju, a on im se obratio iz grma.
‘Hoćete u dvi, ili u četiri’, pitao ih je zagrobnim glasom. ‘Četiri’, odgovoriše. Te im je noći pobio svu krupniju stoku koja hoda na četiri noge. U užasu od tog pokolja i nastale štete, mještani su se okupili u crkvici na groblju te su se molili Bogu i Djevici Mariji da ih oslobode zla.
Pankogulo se pojavio na zahtijevanom suočenju: ušao je u crkvu u svom obličju krvave kozje mješine. U crkvi su se odmah ugasile sve svijeće. Silbljani su ga napali čim je tko imao, te su ga uskoro probili. Iz kozje je mješine potekla crna krv i onečistila crkvu. Da se svetogrđe popravi, seljanke su 40 dana prale pod crkve morskom vodom, što potvrđuje i arhiva austrijske Dalmacije.
Druga verzija priče govori kako su jedne noći u grobljanskoj crkvi Sv. Marka dva čovjeka čuvala mrtvaca, kad je naišao Pankogulo. Oni su se prestrašili i počeli bježati. No. jedan od njih imao je nož i zaklao je Pankogula. U toj crkvi, malo iznad portala s desne strane nalazi se reljef ljudske glave. Vjeruje se da je to lik Pankogula.
Još je jedna zanimljiva priča, a događala se u bližem vremenskom razdoblju.
Tri godine nakon uznemirujućih događanja koje je svojim zlim djelovanjem izazvao Pankogulo, otok se opet našao u nevolji: ka kući na kraju sela počelo je dolijetati kamenje. Kamenovanje je razbijalo prozore i činilo drugu manju štetu, te uznemiravalo tristotinjak preostalih mještana. Svi su ostali, naime, nakon propasti brodarstva zbog dolaska parobroda, te vinarstva u epidemiji peronospore, emigrirali u Južnu Ameriku. Lukavi su žandari stali u zasjedu, jer su već pretpostavljali da je riječ o lokalnom smutljivcu. Nisu bili u pravu – kamenje je, u što su se uvjerili nakon trodnevne zasjede, dolijetalo niotkuda. Zgranuti, pozvali su svećenike. Nakon dugog promišljanja, pomoćni biskup je dokučio da je riječ o Maliču, duhu nekrštenog djeteta koje radi štetu jer je zastalo između dva svijeta. Proučili su knjige rođenih i umrlih, i uvidjeli da je takvo dijete rođeno i umrlo prije tri tjedna u selu P. na obali nedaleko od otoka. Daljnjom su provjerom utvrdili da je jedan mještanin bio tamo trgovačkim poslom. Zamolili su ga da se u P. sam i vrati, te zanoći na ledini. Poslušao je, sam otišao, prenoćio na otvorenom i sam se vratio. Problema više nije bilo – Malič koji se zakačio za njega se vratio kući.
Prema nekim pričama, riječ je ipak bila o majmunu kojeg je neki pomorac donio na otok, te je pobjegao svom vlasniku, skakao po stablima i bacao kamenje.
