Raskoš, zlato i brokat: bajkoviti dvorac Schönbrunn

U gradu poput Beča gdje je sve u savršenom redu, gdje njegovi stanovnici žure kako slučajno ne bi zakasnili na svoje odredište, zgrade stoje onako identične, bez znaka propadanja i oronulosti baš kao što su ih ljudi od prije mnogo godina mogli vidjeti, gdje nove i moderne zgrade laganim potezima arhitektonskih majstora ne stvaraju nesklad sa svim onim silnim znamenitostima Beča.
Jedna od najznačajnijih kulturnih građevina u Austriji i jedna od najposjećenijih znamenitosti Beča svakako je dvorac Schönbrunn.
Već od 17. stoljeća Habsburgovci su na ovom mjestu imali ljetnikovac koji je srušen za vrijeme druge opsade Beča 1683. Pola stoljeća nakon toga, dvorac je preuređen u rokoko stilu i postao je službena ljetna rezidencija Marije Terezije.
Ovdje je ona provodila ljeta sa svojom dvorskom svitom koja je imala više od 1500 osoba. Carska je obitelj i sama sudjelovala u uređenju dvorana te je tako Schönbrunn zanimljivo povijesno svjedočanstvo o kulturi življenja i svakodnevnom životu Habsburgovaca.
Obitelj carice Marije Terezije i Franje I bila je dosta velika. Imali su šesnaestero djece, 11 kćeri i 5 sinova, od kojih je petero prerano umrlo. Najvažnija zadaća svakog vladarskog para bila je naroditi što je više mogućih nasljednika kako bi se dinastija mogla održati. Kćer ljubimica Marije Terezije bila je Marie Christine koja se jedina mogla udati za muškarca kojega je uistinu voljela – vojvodu Alberta od Sachen – Teschena.
Današnji dvorac ima 1441 prostoriju različitih veličina. Njih 190 pripada privatnim osobama i nisu pristupačne javnosti. U jednom od dvorskih traktova nalazi se dvorsko kazalište, koje je, osim po nastupima Mozarta i Haydna, poznato i kao mjesto gdje su kovali zanat mnogi bečki skladatelji i performeri. Važan dio Dvorca predstavlja i zoološki vrt, osnovan 1752. godine za vrijeme cara Franje I.
Srce dvorca je Velika galerija, jedna od najraskošnijih svečanih dvorana u rokoko stilu, u kojoj se održavaju balovi, primanja i ostale dvorske svečanosti. Svaki salon, svaka dvorana dvorca pripovijeda priče svoje povijesti – o atmosferi, životnom stilu i svjetonazorima carskog vremena. Od sredine 19. stoljeća dvorac i pokrajinske zgrade održavaju se u tzv. „schönbrunnskoj žutoj boji“, koja je postala zaštitni znak carske i kraljevske monarhije.
Cijeli ansambl u koji se ubrajaju dvorac, dvorski park s brojnim fontanama i figurama kao i najstariji, još uvijek postojeći, zoološki vrt na svijetu, 1996. godine upisan je na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
U dvorcu je u dva navrata boravio i Napoleon, i to 1805. i 1809. kada je zauzeo Beč.
Godine 1945. dvorac je doživljavao učestala bombardiranja, uslijed čega je i teško oštećen. Za vrijeme okupacije, dijelove dvorca koristile su britanske trupe. U to doba, a naročito kasnije, mnogi su oštećeni dijelovi zgrade bili restaurirani.
Zanimljivo je da Adolf Hitler je odbio boraviti u dvorcu Schönbrunn jer mu je imperijalna raskoš bila odvratna.
Dvorac Schönbrunn godišnje posjeti oko 1,5 milijuna ljudi. Građevine koje se nalaze pored, kao i sam park, privuku dodatnih 5,2 milijuna osoba, što turističkoj zajednici Beča donosi ogroman priljev novca.
Uz Mariju Tereziju, Mariu Antoanettu, Mozarta, caricu Sissi i Napoleona, u dvorcu od 2014. mogu boraviti i turisti. Počevši od 2014. godine, u dvorcu se turistima dubljeg džepa nudi i spavanje u apartmanu s pogledom na dvorske vrtove, a na raspolaganju im može biti sobar, kuhar pa čak i kočija ako žele.
Cijene noćenja počinju od 699 eura po osobi a paket “Medeni mjesec” za 2.700 eura nudi novopečenom bračnom paru prvu bračnu noć u dvorcu uz ruže, šampanjac, minjone i romantičnu kupku te doručak.
Za 4.900 eura po noćenju nudi se “carski paket” koji uključuje večeru koju je pripremio privatni kuhar i privatni obilazak dvorca, te doček uz cvijeće, minjone, šampanjac i krevet posut ružinim laticama.
Broj posjetitelja iz godine u godinu raste, a i to je jedan od dokaza da povijest i prošlost ne gube svoju važnost.