Otkad znam za sebe veliki sam Star Wars fanatik koji se široki univerzum te space fantasy sage trudio iskusiti na što je više mogućih načina. Pogledao sam tako sve filmove (kao i mnogi od vas koji ovo čitate), ali i pročitao brojne knjige, stripove i zaigrao pozamašan broj videoigara na tematiku Ratova Zvijezda. Upravo se iz tog razloga osjećam dovoljno kompetentnim da vam prenesem dojmove o novome filmu Ratovi Zvijezda: Sila se budi, čijoj sam hrvatskoj premijeri na početku ovoga dana pogledao.
Prije svega, bio bi red iznijeti neke tehnikalije za one koje zanima prije svega audiovizualni dojam, a manje sama tematika, budući da i nisu zagriženi ljubitelji ove sage. Po toj stavci nemam nikakvog prigovora – audiofili doći će na svoje, a kvaliteta slike, specijalni efekti, odabrani kutevi kamere i cijeli vizualni aranžman melem su za oči. Čak i 3D efekt valja te je uspio zadovoljiti jednog velikog skeptika prema filmovima u tri dimenzije, kao što sam ja, pa baš zbog toga nije grijeh izdvojiti koju kunu više za priliku da vam imperial destroyer izleti pred lice. U kratkim crtama, voljeli vi ili ne voljeli Star Wars, film je pravo “kino iskustvo” kojega se tamo isplati pogledati.
No, na moju veliku žalost, čini mi se da će mi to kino iskustvo biti jedino iskustvo s ovim filmom, budući da sam i dalje, nekih 11 sati nakon završetka filma i prespavane noći, ljut na redatelja J.J. Abramsa koji je uspio, i ovdje ne preuveličavam, upropastiti jednu odličnu sagu nekim stvarima koje jednostavno ne spadaju u Star Wars univerzum. I nisu to samo moje reakcije! Polovica kina je glasno negodovala po završetku filma, vidno razočarana nebulozama koje nam je prezentirao redatelj poznat po revitaliziranju Star Trek franšize.
Prije svega Abramsu i ekipi scenarista zamjeram sljedeće – kako to da Republika, 30 godina u radnji nakon kraja šestih Ratova Zvijezda, iako je jedina legitimna vlast u galaksiji, uspije izgraditi apsolutno ništa, dok negativci, nazvani First Order, u tom razdoblju skupe vojsku od valjda par milijuna utreniranih vojnika i izgrade novo oružje za masovno uništenje, do sad najrazornije u cijeloj sagi? Možete mi kazati kako to nije istina te da Pobunjenici (Rebel Alliance) imaju neku vojsku, ali dopustite da vam pružim protuargument – zašto se oni ponašaju kao paravojna organizacija (dakle i dalje nisu službena vojska već se zovu upravo kako se zovu: “Rebel” Alliance) koja naizgled nema veze s Republikom (jer nitko od njih zapravo nije ni trznuo nakon onoga što se Republici dogodi)? Osim toga, njihova “vojska” se sastoji od čega? Tri zrakoplova za zaprašivanje usjeva i jednog teretnjaka. U trideset godina oni su uspjeli samo to izgraditi? I to im je dovoljno za sukob s najjačim neprijateljem u Star Wars univerzumu uopće do sad?
Šjor Abrams mislio je da ćemo to popušiti i u redu, možda bi i popušili takvu nebulozu, da je sve drugo valjalo, ali nije. Novi glavni likovi nisu do kraj definirani, iako je film imao i previše vremena da nas upozna s njima. Za Finna znamo samo da je bivši jurišnik čiji razlozi za bijeg od First Ordera nisu do kraja razjašnjeni (Što, PTSP? A zašto mu onda kasnije u filmu pucnjava ne smeta?), a Rey, čije sam ime morao sad čak i guglati koliko je loše predstavljena, je sakupljačica starog željeza koja u roku 15 minuta postane najjači korisnik sile u galaksiji. Halo, ej, što? Koliko sam ja upoznat, za ovladavanje silom i najjačim Jedijima i Sithovima, pa čak i odabranima (Luke i Anakin) je trebalo godine da uopće išta postignu koristeći silu! A da ne spominjem ni to kako su svjetlosni mačevi u filmu prikazani kao igračke kojima može baratati svaki maloumnik kojemu padne u ruke.
Glavni negativac još je najveći udarac koji nam je nova postava redatelja i scenarista uputila. Na prvu odličan, misteriozan, jak i impozantan lik kroz film se razvije u balavog adolescenta čija su jedina odlika brojni psihički problemi, prije svega problem s kontrolom bijesa. Nisam htio ovo spomenuti jer naizgled i nije toliko važno, ali jednostavno ne mogu prijeći preko toga. Glumac koji utjelovljuje Kylo Rena je toliko ružan da to nisu istine – nos mu je veličine kvake od muzeja, a svaki mu je zub odlučio krenuti na put na svoju stranu. Inače su takve stvari manje važne kod zlikovaca, ali Star Wars je specifičan – tamna strana sile uvijek mora biti lijepa i zavodljiva da privuče pobornike (sjetite se Anakina – macan i po’), a Kylo Ren sa svojim licem može valjda privući jedino krda Bantha, ako i njih.
Najbolji novi lik je svakako BB-8, ali nije li to upravo najtragičnije od svega – da se u filmu koji je toliko toga mogao reći dopao najviše lik kojega ne može razumjeti? Ukratko – tužno. Stvar donekle spašava pojavljivanje starih likova, ali i to je tragično jer nam je svima poznato kako život na staroj slavi nikada nije dugoga vijeka.
O samoj radnji ne bih previše pričao, budući da je teško izbjeći situacije u kojima vam mogu ukvariti iskustvo neizvjesnosti i napetosti. Bit će takvih trenutaka, možda ćete i biti zadovoljni njima, ali ako volite Star Wars, teško ćete biti sretni sa “Sila se budi”. No, morat ćete ga pogledati jer si kao obožavatelj ne biste oprostili da ga propustite i to je ono najtragičnije – u kamenu vam je urezano razočarenje koje vam se polako primiče i jedino što možete je udahnuti duboko i prihvatiti sudbinu koja glasno viče – Ratovi Zvijezda: Sila se budi je užasno loš film.
