Povijest često piše čudne priče, a dolje navedene natjerat će vas da pomislite koliko ste sretni što živite u 21. stoljeću:
Životinje u Srednjem vijeku su često bile dovedene pred sud, kao i rutinski osuđivane na smrt.
U Srednjem vijeku optuženi bi se često suočio sa “suđenjem iskušenja”, gdje je bio primoran staviti svoju ruku u ključalu vodu. Ako ruka ostane neoštećena, vjerovalo se da je Bog zaštitio optuženog, tako mu osiguravajući nevinost.
Ljudi su u 19. stoljeću često sahranjivani živi dok se nije postavilo zvono izvan groba povezano s mrtvačkim sandukom kako bi ukopani u slučaju da se probude pozvonili. Zbog toga je nastala i poznata fraza “Saved by the bell”.
1788. godine, austrijska vojska je slučajno napala samu sebe i izgubila 10.000 vojnika.
Stari Rimljani su koristili ljudski urin kao sredstvo za pranje usta.
Neki faraoni su bili sahranjivani zajedno sa svojim, još uvijek živim slugama, kućnim ljubimcima i konkubinama.
U drevnom Egiptu, sluge su bile prekrivene medom, kako bi privukli muhe. Cilj je bio da muhe budu što dalje od faraona.
Asteci su žrtvovali ljude bogovima. 1487. godine, na ceremoniji posvećivanja hrama u Tenochititlanu, 20.000 osoba je žrtvovano.
Maye su također žrtvovale ljude. Najčešći oblik žrtvovanja je vađenje srca koje još uvijek kuca iz grudi žrtve.
Nakon što je papa Grgur IX povezao mačke s obožavanjem vraga, mačke širom Europe masovno su istrebljivane.
Iznenadni nestanak mački doveo je do širenja bolesti, jer su inficirani štakori bili svugdje. Najrazornija od svih ovih bolesti, Crna kuga ili Crna smrt, odnijela je 100 milijuna života.
Meksički general Santa Anna organizirao je državnu sahranu svojoj amputiranoj nozi.
Otomanski vladar Sultan Ibrahim I svojih je 280 konkubina dao baciti u more, jer je jedna od njih spavala s drugim muškarcem.
