Kanibalizam je još uvijek kontroverzna tema u akademskoj zajednici, gdje se raspravlja o pitanju je li ono uistinu postojalo kroz povijest. U neciviliziranim plemenima ljudožderstvo se znanstveno objasnilo prionskom bolesti kuru, koja je inačica Ceutzfeld – Jakobove bolesti, ljudske verzije kravljeg ludila. Taj poremećaj bio je čest u plemenima s Nove Gvineje, a smatra se da se bolest prenosila zbog ljudožderskog običaja da se mrtvi rođaci jedu umjesto da se pokapaju, koji se održao sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. Postojanje ljudožderstva potvrdio je i Richard Marlar koji je proučavao drevne Indijance Pueblo s američkog jugozapada.
Ti su običaji odavno nestali, ali tabu ljudožderstva i dalje izviruje iz dubina ljudske pokvarenosti.
Prateći dojavu o nekom čudaku koji na internetu objavljuje oglase o tome da želi jesti ljude, policija je 2002. godine provalila u stan četrdesetogodišnjeg Armina Meiweisa u njemačkom gradu Rotenbergu. Ono što su našli bilo je uistinu stravično. Armin je imao zamrzivač s dijelovima ljudskog tijela i videosnimku večeri kad je ubio i izmesario žrtvu. To je bio samo početak. Priča se potom razvila u još strahovitiji slučaj.
Godinu prije, Arimn je na jednom internet forumu posvećenom sadomazohističkim temama oglašavao da traži mladića kojeg će zaklati i pojesti. Razgovori o ljudožderskim maštarijama nisu neobični u Njemačkoj. Nevjerojatno, ali javio se jedan četrdesettrogodišnii inžinjer iz Berilna, Bernd Brandes. Zapravo, Armina je posjetilo nekoliko muškaraca, ali samo je Bernd bio spreman ići do kraja, i gajio je iskrenu želju da bude pojeden. Nakon kratke prepiske, dogovorili su susret u Arminovu domu.
Kobne večeri 9. ožujka u Arminovoj kući, Brandes je progutao dvadeset tableta za spavanje zajedno s pola boce rakije. Potom je preklinjao Armina da mu odreže penis kako bi ga obojica pojeli. Nakon neuspješnog pokušaja s tupim nožem, Armin ga je uspio odrezati. Bernd je imao teškoća s jedenjem svoje muškosti, budući da je bila previše žilava, pa je Armin pokušao prepržiti penis s češnjakom, ali jelo je pregorjelo. Obilno krvareći Bernd je odlučio okupati se. U međuvremenu, Armin je otišao u prizemlje čitati roman o Zvjezdanim stazama. Nekoliko sati kasnije vratio se dokrajčiti Bernda. Poljubio ga je i ubo nožem u vrat. Potom je razrezao tijelo i stavio komade u zamrzivač, a glavu je pokopao u vrtu. Cijeli je događaj zabilježen na videovrpci.
Kad je u prosincu 2002. stigla policija, Armin je već pojeo dvadeset kilograma Bernda, skuhanih u maslinovu ulju i češnjaku, uz južnoafričko crno vino.
Uslijedila je medijska halabuka, a Armin je tvrdio da je od rane mladosti želio nekog pojesti. U elektroničkoj poruci kojom je odgovorio na oglas, Bernd je rekao da želi postojati u tijelu drugog muškarca. Očito je vjerovao u zagrobni život unutar nekog drugog. Pri policijskom ispitivanju Armin je rekao da je Bernd imao okus poput svinjetine, ali da je sa svakim zalogajem jačala njegova uspomena na Bernda.
Armin Meiweis u Njemačkoj služi doživotnu zatvorsku kaznu.
