Ako bi po svijetu tražili građevinu koja bi nam poslužila kao dokaz da se snovi ostvaruju, onda bi to bio Neuschwanstein, njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu. Ostvarenje sna malog princa Ludwiga II uzdiže se na vrhu stijene iznad klanca, kao jedno od najbajkovitijih zdanja svijeta.Neuschwanstein dvorac ili u prijevodu Novi dvorac kamenog labuda još je jedno remek djelo koje je iza sebe ostavio kontroverzni i ekscentrični bavarski kralj, Ludwig II.
Ovaj je dvorac poslužio i kao popularni predložak bajkama koje je na platnu oživio Walt Disney.
Kralj Ludwig II, rođen je 1845. godine, odrastao je u bogatstvu i raskosi, ali je kralj Bavarske postao rano, sliom prilika – 1864. mu je umro otac. Mladenački zanos i entuzijazam koji je unio u politiku ga je brzo napustio, naročito kad je izgubio rat s Pruskom. Tada se povukao iz politike, i posvetio se muzici i izgradnji. Obožavao je opere Richarda Wagnera, i podržavao ga u radu, što su mu veoma zamjerali. Sagradio je tri dvorca – Linderhof, Herrenchiemsee i Neuschwanstein od kojih je samo jedan završio.
Izgradnja dvorca Neuschwanstein počela je 1869. godine kao kraljeva posveta njegovom prijatelju i velikom glazbeniku. I samo ime dvorca je naziv jedne od Wagnerovih opera. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15.
Njegovi građevinski projekti su bili basnoslovno skupi, i na njihovo ostvarenje je potrošio gotovo čitavo obiteljsko bogatstvo, stjecano kroz 8 stoljeća. Zato ga je bavarska vlada, u strahu da ne povuče i državu u bankrot proglasila neuračunljivim i nesposobnim za vladanje.
Nakon što je svrgnut, odveden je na jedno obiteljsko imanje koje je preuređeno u sanatorij, gdje je na posljetku i pronađeno njegovo tijelo kako pluta u plitkoj vodi. Zanimljivo je da je uz njegovo tijelo pronađeno i tijelo doktora koji ga je po nalogu vlade proglasio ludim iako ga nikad nije ni pregledao.
Mnoge okolnosti i činjenice nedvojbeno navode na zaključak da je Kralj Ludwig II ubijen, ali ni do današnjeg dana nijedna teza nije potvrđena. Bilo kako bilo, njegova baština tek danas dolazi do punog izražaja i legenda o ekscentričnom i neshvaćenom kralju živi i danas. Svi troškovi koje je Ludwig prouzrokovao svojim dvorcima do danas su deseterostruko podmireni i Bavarska i danas uživa u ostavštini svoga “ludog” kralja.
Dvorac je izgrađen na prilično osamljenom mjestu, a upravo tu su odliku stoljećima kasnije iskoristili su nacisti za skrivanje umjetnina koje su krali širom Evrope. Do 1945. nacisti su pokradene umjetnine pohranjivali u napuštenim dvorcima, samostanima, rudnicima, a Neuschwanstein je odabran kao sjedište Rosenbergovog štaba. Ocijenili su ga kao stratešku lokaciju – blizu Austrije, daleko od Berlina koji je mogao biti meta savezničkih napada.
Ključnu ulogu u otkrivanju blaga u Neuschwansteinu odigrala je francuska kustosica Rose Valland, pretvarajući se da je kolaboracionistica. Više od četiri godine je tajno pratila gdje nacisti odvoze umjetnine, te su njeni kriptirani izvještaji doveli saveznike do bavarskog zdanja. Tako je 1945. pronađena dokumentacija koja dokazuje da su nacisti ukrali 21.000 umjetničkih djela.
U samom dvorcu je pronađena zbirka nakita i namještaja porodice Rothschild, djela braće Van Eyck, te zbirka zlatnih i srebrnih predmeta francuskog bankara David-Weilla.
Pred kraj Drugog svjetskog rada u Neuschwanstein su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke, a koje su posljednjih dana rata odvezene na lokaciju koja do danas nije otkrivena. Neke teorije su na tragu da je zlato potopljeno u jezero Alatsee, ali to nikada nije dokazano. Po okončanju rata, dvorac je korišten za potrebe Bavarskog državnog arhiva, gdje su skladišteni arhivski spisi spašeni iz porušenog Minhena. Kako se nikada više ne bi dogodila zloupotreba ovog fascinatnog zdanja, dvorac je UNESCO uvrstio na listu Svjetske kulturne baštine.
