Svako mjesto ima neku svoju tradiciju prema kojoj se razlikuje od ostalih, što je posebno vrijedilo za ona otočka. Kukljica se prema tome, izdvaja prema neobičnoj tradiciji odvojenih svadbenih slavlja kakva su se nekada odvijala nakon sklapanja braka.
Ulazak u brak imao je svoju uvertiru, koja se moze raščlaniti na četiri faze: zagledanje, prosidba, ljubovanje i pir. Do zagledanja bi najčešće dolazilo na ondašnjim društvenim događajima, u crkvi, tijekom šetnje po rivi, ili tijekom pomaganja u radovima. U tome su najčešće veliku ulogu imale ujne kao posrednice, koje bi davale svoj blagoslov. nakon toga, ugovarala se prosidba, a pristankom na ženidbu, par bi postao “mladi i cura”. Isprošena djevojka smatrala se udanom, a ukoliko bi se zaruke razvrgle, nesretna djevojka najčešće bi ostajala usidjelica.
Ljubovanje je moglo trajati mjesecima, pa i godinama, a podrazumijevalo je posjete u koje bi djevojci dolazio “mladi”, najčešće u večernjim satima. Sve se to odvijalo pod prismotrom neke članice djevojčine obitelji, kako ne bi došlo do dodira izmedu dvoje mladih. I djevojka je odlazila u posjete obitelji svog budućeg muža, ali ne na druženje, već kao ispomoć u raznim kućanskim, i poslovima u polju.
Sve je to tako bilo do svadbenog dana. Mladoženjini gosti iz njegove kuće išli su kod mlade na čašicu rakije i fritule, a svatko bi ostavio i nešto novca, što nije bilo obavezno, ali se jako vodilo računa o tome. Nakon toga, slijedio je odlazak u crkvu. Tu je još jedna zanimljivost: djevojčini roditelji obično nisu išli u crkvu. Nakon obreda vjenčanja, mladoženja bi sa svojim svatovima otišao svojoj kući na svadbenu večeru, dok su djevojčini gosti išli u kuću njenih roditelja. Podrijetlo ovog običaja nije poznato.
Još je jedna specifičnost, vjerovatno praznovjerje, kakvo se susreće u mnogim otočkim mjestima: nikad ne ići i vratiti se istim putem, što je vrijedilo i za vjenčanja i za sprovode. Svadbena povorka nikad nije išla istim putem u crkvu i iz crkve. Kod sprovoda je vrijedilo isto: kad se išlo u kuću pokojnika po lijes, iz kuće bi povorka na groblje išla drugim putem, “kako se pokojnik ne bi mogao vratiti”.