Potkraj Prvoga svjetskog rata raspala se velika Austro-Ugarska Monarhija na nekoliko manjih i samostalnih država. Time je s povijesne scene zauvijek nestala moćna Austro-Ugarska Monarhija, u sastavu koje su se dugo nalazile i hrvatske zemlje, a od pada Mletačke Republike 1797. Zadar i Dalmacija. Na temelju primirja u Padovi obustavljena su daljnja neprijateljstva, a Kraljevina Italija i njezine saveznice dobile su pravo izvršenja okupacije onih djelova Dalmacije koji su bili potrebiti za održavanje javnoga reda i mira, što se uglavnom podudaralo s odredbama nepravednoga Londonskog ugovora iz 1915.godine.
Londonski ugovor
Sile Antante – Velika Britanija, Francuska i Rusija – da bi pridobile Italiju na svoju stranu, potpisale su u Londonu 26.travnja 1915. s Kraljevinom Italijom poznati Londonski ugovor, kojim su joj obećale nakon rata Zadar i velik dio istočnojadranske obale. Prihvativši poklon sila Antante, Italija je od tada svoju politiku prema hrvatskom Jadranu,otocima i priobalju uglavnom temeljila na tom ugovoru. Ne čekajući i službeno kraj Prvoga svjetskog rata, Italija je žurno započela sa zauzimanjem Istre, Rijeke, Zadra i otoka. Talijani su okupaciju vršili tobože u ime sila Antante, ali zapravo u svoju korist i za svoje potrebe i ciljeve. Tako već 4.studenoga 1918 .dolazi u zadarsku luku jedna talijanska topovnjača s oznakom 55AS, s nekoliko časnika i 100 vojnika. Sutradan joj se pridružuje još jedna. Ubrzo je stiglo još nekoliko talijanskih ratnih brodova s posadama koje su lako zauzele luku i nebranjeni Zadar.
Zapadnu granicu između Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i Italije trebalo je odrediti na Mirovnoj konferenciji, koja se održavala u Parizu. Jugoslavensku delegaciju na tim pregovorima vodio je njezin predsjednik Nikola Pašić i prvi ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbić.
Osobito se u pregovorima istakao Trumbić, koji je u obrani Zadra i Dalmacije bio nepopustljiv, pa je Mirovna konferencija završila s radom, a da sporazum o granici s Kraljevinom Italijom nije bio postignut. Srpski članovi jugoslavenske delegacije znali su raditi Trumbiću iza leđa, jer se nije radilo o njihovom državnom teritoriju. Dok su europskim silama Antante bile vezane ruke prethodno danim obeaćnjima Italiji, SAD nisu bile vezane nikakvim odredbama tajnoga Londonskoga ugovora pa su se oštro suprotstavljale talijanskim imperijalističko osvajačkim težnjama. Američki predsjednik Woodrow Wilson osporavao je Talijanima granicu u Dalmaciji, ali im je bio voljan priznati crtu razgraničenja u Istri. On je u proljeće 1919.otvoreno pozvao Talijane da se odreknu nepravednoga Londonskog ugovora, na što su se oni jako uvrijedili i nakratko povukli iz pregovora,ali kada su uvidjeli da za to nitko ne mari,brzo su se vratili za pregovarački stol.
Ugovor u Rapallu i njegove posljedice
Pregovori su nastavljeni tek u prvoj polovini studenoga 1920. u talijanskom gradiću Rapallu u sjevernoj Italiji, pa otud i naziv Rapallski ugovor. U noći između 11./12.studenoga 1920. potpisan je Rapallski ugovor.
Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvaća: grad i poreznu općinu Zadar i porezne općine Arbanasi (BorgoErizzo), Crno (Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) i dio porezne općine Diklo. Radilo se o teritoriju od Bibinja do Dikla i od mora do Bokanjakčoga blata, površine 52 četvorna kilometra. S Jugoslavijom je uspostavljeno 10 graničnih prijelaza.
Od početka okupacije 1918. talijanski iredentisti i kasniji fašisti, provodili su strahoviti teror nad našim pučanstvom. Posvuda su uklanjali hrvatska obilježja, pljačkali,uništavali i otuđivali hrvatska dobra, arhive i umjetnine, zabranjivali hrvatski jezik, palili hrvatske zastave,demolirali hrvatske ustanove. Među takvima bilo je i novotalijaniziranih Hrvata,koji su se prodavali za šačicu fašističke riže i koru bijeloga kruha.
Zadar je prema popisu stanovništva iz 1919. imao 18 642 stanovnika. Nakon što je ušao u sastav Italije, iz grada je iselilo 9700 stanovnika, uglavnom Hrvata. Mnogi hrvatski domoljubi napustili su Zadar i njegovu užu okolicu. Nasilno iseljavanje uglavnom se odvijalo prema Šibeniku i Splitu, ali i prema unutrašnjosti novostvorene jugoslavenske države. Mnogi rodoljubi završili su po logorima na Sardiniji i u Anconi. U Zadar su doseljavani Talijani, uglavnom sirotinja iz Calabrije i Sicilije te se etnička slika grada uvelike promijenila. Talijani su nudili svakom po 500 lira ako svoje prezime promijeni u talijansko.
Posljedice Rapallskoga ugovora za otrgnuti hrvatski grad Zadar i njegovu užu okolicu između dvaju svjetskih ratova bile su pogubne u mnogočemu: u nacionalnom, gospodarskom, teritorijalno-upravnom, vjerskom, školskom, kulturnom i općenito, svakom drugom političkom smislu.
Zadar, kao talijanska enklava bio je odsječen od svog prirodnog zaleđa, što je najviše pogodilo i onako siromašno stanovništvo, osobito ono naseljeno u prigradskim naseljima do jugoslavenske granice. Zato je talijanska vlada stalno poduzimala niz mjera kako bi ublažila ekonomske probleme. Tako su dekretom iz 1921. godine teritorij Zadra proglasili slobodnom carinskom zonom. Cijene svih roba bile su niže nego u Italiji i susjednoj Jugoslaviji. Otvaraju se tvornice duhana, ribarskog pribora, likera, tjestenine, čime Zadar postaje značajan trgovački centar. Razvija se krijumčarenje.
Talijanska vlada pomagala je zadarskoj općini subvencijama koje se troše u različite svrhe, posebno za uređenje grada. Italija je izgradila oko 1000 stanova, Case Popolare, Case Minime, Case Popolarissime, Case Biance, dječje vrtiće u Arbanasima Crnom i Bokanjcu, osnovnu školu (današnja OŠ Petar Preradović) i mnoge druge gospodarske i kulturne objekte. Na taj način Zadar kao enklava nije doživio ekonomsku propast, iako su za to postojali svi uvjeti.
Započelo je i utvrđivanje grada za dugotrajnu obranu. Sagrađene su dvije nove vojarne na Voštarnici, granični prijelazi bili su dobro utvrđeni betonskim blokovima, čeličnim rampama i bodljikavom žicom.Druga obrambena crta bila je na 5 do 7 km od grada. Na svakih 70 do 100 metara sagrađeni su betonski bunkeri, uz skloništa za postrojbe i streljivo. Ovaj sustav obrambenih objekata vidljiv je i danas.
