O Morskim orguljama se u posljednje vrijeme u stranim medijima sve više govori i piše, a britanski portal za popularizaciju znanosti “I f*cking love science” (J*beno volim znanost) trenutno je posljednji u nizu onih koji za arhitektonsko čudo Nikole Bašića imaju samo riječi hvale.
Autor Tom Hale opisao je Bašićevu instalaciju kao izvanredan primjer arhitekture koja spaja moderan grad s prirodom i zaigranošću.
– Bašićeve nevjerojatne Morske orgulje oplemenjuju zadarsku obalu. Grad je teško stradao u savezničkom bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata. Po završetku rata uslijedila je ubrzana rekonstrukcija grada, no mnogi nekoć omiljeni prostori ostali su zapušteni. Bašić je htio oživjeti taj opustjeli beton i vratiti gradu kreativnost koja je nestala u ratu, piše Hale o okolnostima koje su prethodile Morskim orguljama.
Budući da je riječ o portalu koji naglasak stavlja na znanost, Hale upravo taj aspekt Morskih orgulja stavlja u fokus priče pa objašnjava kako točno naše orgulje proizvode zvuk.
– Glazbeni kej dovršen je 2005. godine, a proteže se na preko 70 metara dužine. Ovaj je rad ostvaren zajedničkim naporima stručnjaka različitih profila, od inženjera, obrtnika pa čak i profesora glazbenog koji je podesio cijevi, kaže Hale, a čitateljima je detaljnije objasnio i princip funkcioniranja Morskih orgulja:
– Vjetar i valovi različitog intenziteta guraju zrak kroz niz od 35 polietilenskih cijevi različitih promjera. Na kraju svake od tih cijevi nalazi se zviždaljka koja ugađa zvuk. Morske orgulje mogu svirati sedam akorda od pet tonova, piše IFL Science ističući kako je Bašić za svoje remekdjelo dobio Europsku nagradu za urbani javni prostor.
