Zadar je odnedavno bogatiji za još jednog turističkog vodiča, i to ne bilo kakvog! Naime, Lovre Štavun prvi je i jedini u našoj županiji položio stručni ispit na japanskom jeziku, što su nam i potvrdili u nadležnom Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji.
Moguće još interesantnija činjenica je da Štavun nije nigdje formalno učio ovaj, za naše podneblje krajnje egzotičan jezik, već ga je sam marljivo i ustrajno učio godinama.
Japanski jezik je Štavunova velika ljubav još otkako se kao desetogodišnjak s njime prvi puta susreo preko televizije. Kroz praćenje animea (japanskih crtanih filmova), glazbe i televizijskih drama, polako je počeo usvajati ovaj jezik, koji ga je, kako sam kaže, privukao svojom melodičnošću. Jednostavno je osjetio bliskost s jezikom.
– I ne samo to, japanski jezik, tradicija i kultura međusobno se prožimaju, kaže nam i dodaje da ga taj fenomen kao samoukog lingvista jako fascinira:
– Primjerice, riječi za boje u Japanu ujedno predstavljaju i emocije. Tako primjerice, riječ “koi” označava crvenu boju koja simbolizira ljubav, strast i energiju u ljudima. Isto tako, koi je i vrsta japanskog crvenog šarana koja se u Japanu uzgaja u vrtnim barama ispred tradicionalnih kuća. Zašto? Odgovor na to pitanje pronaći ćemo upravo u tradiciji – ove crvene ribe podsjećaju na ljubav i daju jednu vrstu osjećaja stapanja čovjeka s prirodom. Ove šarane treba čuvati isto kao što treba čuvati i ljubav, objašnjava nam.
– Da bi naučio japanski jezik moraš upoznati i njihovu tradiciju, jedno bez drugog je nemoguće, kaže Štavun i dodaje da i on, baš poput Japanaca, drži do jezika, običaja, tradicijskih vrijednosti i očuvanja okoliša, zbog čega su mu japanski jezik i kultura vrlo bliski.
Kako je prolazilo vrijeme, ovaj osjećaj bliskosti s Japanom samo je rastao, pa je s osamnaest godina Štavun počeo samostalno i sistematično učiti ovaj jezik.
– Znao sam učiti i preko deset sati dnevno, kada su mi obaveze to dozvoljavale. Uz vokabular sam trebao usvojiti i 2136 “kanji” znakova, jednog od triju japanskih pisama koja se svakodnevno koriste, dok su druga dva pisma daleko jednostavnija, oba sa po 46 jednostavnijih znakova. Znanje sam crpio s interneta i naravno, iz knjiga. Sada uživam u čitanju raznoraznih tekstova na japanskome jeziku, gledanju japanske televizije i prevođenju s japanskoga jezika. Nadam se da ću jednoga dana ostvariti svoju veliku želju i postati prevoditelj stručnih knjiga i time dodatno približiti japanski um prosječnom Hrvatu, otkriva nam ovaj marljivi turistički vodič, koji je – da cijela priča bude još nevjerojatnija, japanski jezik naučio preko – engleskog! Naime, knjige iz kojih je učio nabavljao je iz inozemstva, jer je u Hrvatskoj nemoguće doći do njih. Srećom, ili bolje rečeno vlastitim trudom, Štavun engleskim jezikom barata jednako dobro kao i hrvatskim te u cijelom svom školovanju iz ovog jezika nikada nije dobio ocjenu manju od petice.
Nakon učenja japanskog, tečaj za turističkog vodiča bio je logičan korak
Zadar je bez sumnje u posljednjih nekoliko godina postao prava svjetska turistička atrakcija. Osim rijeke ljudi koja se za ljetnih mjeseci slijeva gradskim ulicama i hrani našu županiju, jačanje turizma ima i neke svoje dublje konotacije – naš tisućljeni grad danas je tako, možda više no ikada prije, mjesto susreta različitih kultura, ideja i svjetonazora. U moru gostiju različitih profila iz svih dijelova svijeta, a koji svi dolaze s istim ciljem – odmoriti se, zabaviti i naučiti nešto o gradu u kojem borave, kao ključne figure ističu se turistički vodiči – kulturološki posrednici, mostovi između dvaju svjetova.
Za osobu poput Štavuna, koja tečno govori dva strana jezika, uživa u učenju i voli stjecati znanja iz svih područja, posao turističkog vodiča pun je pogodak.
– Ovo se zanimanje u potpunosti uklapa u moj osobni profil, budući da sam veliki altruist i volim raditi s ljudima. Osim toga, imam mogućnost zalagati se za vrijednosti u koje vjerujem, poput poštivanja kulturne i prirodne baštine. Želja mi je pokazati Japanu što sve naša zemlja ima, objašnjava nam Štavun svoj izbor.
Put do licence turističkog vodiča nije bio nimalo lagan. Tečaj kojeg mnogi “rastežu” i po nekoliko godina, on je položio u svega nekoliko mjeseci, drugi u svojoj generaciji:
– Tečaj pri Sveučilištu u Zadru započeo je u ožujku, a završio sam ga u rujnu. Sve je to išlo brzo, nažalost ili na sreću. Nabrojao sam oko 17 predmeta koje sam u svega nekoliko mjeseci položio, rekao nam je.
Složit ćete se, riječ je o jako malo vremena u kojem trebate naučiti jako puno stvari – od osnova turističkog zakonodavstva, političkog i gospodarskog sustava Republike Hrvatske, gospodarskog razvitka Zadarske županije, osnova turizma i uvoda u turističko poslovanje, turističkog zemljopisa Hrvatske i zasebno Zadarske županije te topografije, preko hrvatske povijesti i ponovno zasebno povijesti Zadarske županije, kulturno-povijesnih spomenika i drugih znamenitosti Hrvatske i naše županije, pa sve do kulture govorenja i pisanja, operativno-tehničkih poslova vođenja za turističke vodiče… Naravno, da biste dobili licencu, potrebno je položiti još i ispit iz najmanje jednog stranog jezika.
– Polagao sam engleski i japanski jezik. Japanski me ispitala profesorica Iva Lakić – Parać sa slobodnog studija Japanologije Sveučilišta u Zagrebu i bila je vrlo zadovoljna razinom mog znanja, rekao je Štavun i objasnio kako je ispit uključivao prezentaciju profanih i sakralnih objekata na japanskom jeziku, čime je dokazao da je ovladao stručnom terminologijom. Uslijedio je potom još i razgovor o svakodnevnim temama, budući da posao turističkog vodiča i pratitelja uključuje i neformalnu komunikaciju s gostima.
Kako nam kaže, mogao je odabrati lakši put i upisati tečaj na nekom od privatnih učilišta gdje su kriteriji za prolaz puno niži, no u takve se “avanture” nije htio upuštati jer mu je kvaliteta najvažnija.
Prvi angažman dobio već nakon tjedan dana
Da je kvaliteta Štavunu uistinu na prvom mjestu, japanski su turisti jako brzo prepoznali, pa je novopečeni turistički vodič svoj prvi angažman dobio već tjedan dana nakon završenog tečaja. Tom je prilikom u razgled Zadra vodio ni manje ni više nego poznatu japansku grupu Mionokai koja je u rujnu ovdje održala koncert kojeg smo svojedobno najavili na našem portalu: http://www.antenazadar.hr/clanak/2015/09/japanska-grupa-mionokai-odrzat-ce-koncert-u-zadru/.
Prije konačnog završetka ovogodišnje turističke sezone, Štavun je imao još nekoliko turističkih vođenja, a iz svojih dosadašnjih iskustava za naše japanske goste ima samo riječi hvale:
– To su pristojni, skromni i iskreni ljudi. Cijene što učim njihov jezik, prepoznaju moj trud, govori Štavun, dodajući kako je riječ o gostima koji se rado vraćaju, samo treba znati kako ih privući i zadržati:
– U japanskom jeziku postoji riječ “oyakusoku”, a možemo je prevesti kao “obećanje”. Radi se o tome da ono što japanskom gostu ponudite u angažmanu, to u potpunosti i ispunite. Treba znati još i da japanski gost ne dolazi zbog plaže i sunca, nego želi iskusiti našu kulturu i tradiciju. Ako im ponudimo autohtoni sadržaj i domaće proizvode, nije im žao izdvojiti novce.
“U Hrvatskoj ne možete postati japanolog!”
Svoju strast prema japanskom jeziku Štavun bi vrlo rado formalizirao na studiju, ali problem je što u Hrvatskoj nema gdje to učiniti!
– Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu postoji studij japanskog jezika, no riječ je o slobodnom studiju koji traje samo tri godine. Upisujete ga na drugoj i slušate do pete godine, a po dovršetku ne dobivate nikakvu titulu. Ne možete predavati u školi ili na fakultetu. Na zadarskom sveučilištu japanski je bio izborni kolegij pri Centru za strane jezike, ali koliko shvaćam, ne izvodi se ove godine, jer je jedina profesorica koja ga je dosad predavala, spriječena i ne predaje ga ove akademske godine. U Puli, doduše, postoji trogodišnji studij što je pozitivan pomak, ali ga nemate gdje nastaviti nakon prvostupničke diplome. Usto, kolegiji koji se slušaju nisu onakvi kakvi bi trebali biti, jednostavno – nedostaje im profesora. Japanolog tako možeš postati jedino ako si studirao u Sloveniji ili u Srbiji, nezadovoljan je Štavun stanjem po pitanju japanologije u Hrvatskoj.
Situacija je jednako katastrofalna i ako svoje znanje poželite ovjeriti međunarodno priznatim certifikatom. Štavun je tako prošle godine bio prisiljen otići u Beograd kako bi polagao ispit iz japanskog jezika na razini N2 (ekvivalent B2 ili C1 razini prema europskom sustavu, op.a.), jer u Hrvatskoj takvih ispita iz japanskog, kaže nam, jednostavno nema.
Kako Štavun ističe, problem japanologije ili bolje rečeno nedostatka iste, nije nešto što se treba olako shvatiti:
– Većini Japanaca engleski jezik predstavlja problem, što našem turizmu može biti ograničavajući faktor. To treba mijenjati – što je više japanologa, to će više biti turističkih vodiča za japanski jezik, a samim time i japanskih gostiju. Realnost situacije jest da svake godine broj japanskih gostiju eksponencijalno raste. Uz tu smo zemlju, ustalom, vezani i “Kali tunom”, a vjerujem da će gospodarske spone Hrvatske i Japana u budućnosti jačati, stoga je krajnje vrijeme da školujemo nove stručnjake za ovaj jezik. Kao što povezujem japanske goste sa Zadrom i Zadarskom županijom, tako pozivam i hrvatske institucije koje su zainteresirane za stvaranje mosta između Hrvatske i Japana da mi se obrate na e-mail [email protected] ili putem Facebooka, poručio je Štavun za kraj, u nadi da će se stvari konačno pokrenuti.
