Što je bio povod takvog zločina kršćana nad kršćanima? Odgovor leži u pohlepi venecijanskih moćnika. Naime, Mletačka Republika pokušavala je tijekom više prethodnih desetljeća osvojiti Zadar. To joj nikako nije uspijevalo, pa se na kraju odlučila iskoristiti siromašne francuske vitezove križare da umjesto nje osvoje taj grad. Naime, križari su krenuli iz Zapadne Europe prema Svetoj Zemlji na Četvrti križarski pohod. Međutim, bili su većinom siromašni i nisu si mogli priuštiti prijevoz do Palestine. Tu njihovu sirotinju iskoristila je Venecija. Ponudila im je prijevoz ako za nju osvoje Zadar.
Križari su očekivali da će se 1202. godine u Veneciji okupiti sila od 33500 ljudi, a Veneciji su obećali 85.000 srebrnih maraka za njihov prijevoz i prehranu. Očekivana vojska bi se sastojala od 4500 vitezova na konjima, 9000 štitonoša i 20000 pješaka. Mlečani su križarima obećali 50 ratnih galija za pratnju i zaštitu transportnih brodova. Do 1202. godine Venecija je u potpunosti ispunila svoj dio ugovora.
Dužd koji je sklopio tako ogroman dogovor bio je Enrico Dandolo, slijep čovjek koji je prešao osamdesetu, ali još uvijek lukav vladar i pregovarač. Moguće je da je uvidio nerealnost tolike svote i predvidio da će križari dugovati Republici. Način na koji će se križari odužiti Republici mu nije bilo teško pronaći jer je imao trn u oku koji mu je onemogućavao potpunu dominaciju Jadranom. Dandolo je odlučio kako će se križari odužiti ako za njega osvoje Zadar.
11. studenoga 1202. godine križarski brodovi stigli su do Zadra. Združena vojska se utaborila pred gradom 12. studenoga, a sljedećeg dana započela je opsada. Zadrani su se već ranije, saznavši za mletačke namjere, obratili za pomoć kralju Emeriku, no on je križarima samo uputio poslanstvo s molbom da ne osvajaju grad. U nadi da će to odvratiti križare, građani su na gradske zidine povješali križeve i svete slike.
U pet dana zidovi su Zadra bili napadani s kopna kamenobacačima, a s brodova pomoću ljestava po kojima su napadači ulazili u tvrđave. Zaštitnici grada nisu podnijeli silinu toga neprijateljskog napadaja koji je znatno nadmašivao njihove obrambene mogućnosti i predali su se milosti pobjednika 18. studenog 1202. Kad su konačno provalili u grad, križari su ga opljačkali i počinili strahovite pokolje. Nepokopani leševi ležali su po kućama i ulicama, a jadni građani nisu znali čega se prije prihvatiti – pogreba ili obrane grada.
Francuski križari i Mlečani ostali su u Zadru cijele zime 1202.-1203. godine, odnosno više od četiri mjeseca. Boravak križara u Zadru te zime uopće nije prošao spokojno. On je više bio sličan grozničavoj pripremi nego odmoru prije važne predstojeće akcije. Prvo, saveznici su podijelili među sobom osvojeni grad: Mlečani su dobili luku i dio grada oko nje, a Francuzi ostali dio Zadra. Mir je prestao još trećeg dana, odnosno oko 21.-22. studenog kada je počeo velik i okrutan sukob između Mlečana i Francuza, koji su ratovali oko plijena pri pljačkanju grada.
Križarsko osvajanje Zadra osudilo je cijelo zapadno kršćanstvo. Nakon što mu se obratio kralj Emerik, papa Inocent III. je 1203. godine križarima zaprijetio ekskomuniciranjem ne prestanu li razarati grad i ne nadoknade li građanima sve što su opljačkali. Za svoja zlodjela trebali su se ispričati i samome kralju.
Nakon što su križari konačno napustili grad, Zadrani su odgovorili tipičnim dalmatinskim dišpetom. Obnovili su grad, a spaljenu i obeščašćenu katedralu sv. Stošije poljepšali i produžili za novih 14 metara.
