Naš odgovor nije u osveti i mržnji nego da poput jerihonskog slijepca tražimo lice Božje, u nj stavljamo svoje povjerenje, tražimo ga da ispravno vidimo i sudimo, ali da konačni sud prepustimo onome kojega je slijepac uočio. Mi vjernici ne mislimo da su nasilnici rekli zadnju riječ o našim stradalima, mi vjerujemo da naši stradali došli pred lice milosrdnog Suca, ali i da oni koji su tako nemilosrdno postupali prema našim stradalnicima bez suda, da neće izbjeći sud Boga pravednoga, kazao je gospićko – senjski biskup Mile Bogović predvodeći misu u Škabrnji, ističući kako se ovdje ne slavi samo pobjeda nad neprijateljem nego i spremnost da se živi i položi život za drugoga.
– Sjećamo se ovih dana velikih stradanja našeg naroda u cijeloj Hrvatskoj, a posebno onih u Vukovaru, Škabrnji, Gospiću, Slunju. Mi se molimo da se oni koji su stradali suoče s Isusom Kristom, gospodarom života vječnoga, vjerujemo da zadnju riječ o njihovim životima nisu rekli njihovi mučitelji nego njegov Spasitelj Isusu Krist, zato smo se i danas okupili, zato molimo i svijeće palimo, istaknuo je Bogović.
Bogović je rekao da je opasno kada čovjek prisvoji sebi božanska prava i pomisli da je gospodar života drugih ljudi, kada dobije ime Staljin, Hitler, Tito, kada dostojanstvo svoje braće spusti na razinu gnjida, štakora, ušiju, a ne prizna da je svaki čovjek Božja slika.
– A takvi nisu negdje daleko, oni su došli na vrata Vukovara i pjevali ljudožderske pjesme a tako su se i vladali; oni su se pojavili i na vratima Škabrnje i masakrirali ni kriva ni dužna. Takvi su ušli u Slunj i došli pred Gospić. Takvi su spremni i milijune pobiti, kazao je i istaknuo da ovih dana mnogi idu na grobove svojih poginulih u vrijeme Domovinskog rata u Vukovaru, Škabrnji, Gospiću i drugdje, ali i da nažalost mnogi ne znaju gdje su grobovi njihovih najmilijih, odnosno kamo su bačeni. Takvih, kako kaže bogović, ima još mnogo i ne samo iz Domovinskog nego i iz vremena Drugog svjetskog rata.
– Mnoga grobišta su još neotvorena, ali i ona iz kojih su iskopani ostaci žrtava otvaraju pitanje ne sama nama vjernicima nego i cijelom narodu: kamo s tim kostima? Lako je ako su identificirani – a takvih je malo – a kamo s onima za koje se se ne zna ni ime ni prezime, ni mjesto rođenja? Za takve već odavno predlažem Svehrvatski grob na Krbavskom polju, na mjestu gdje je inače naše veliko groblje jer je ondje 1493. poginulo oko 10.000 branitelja u roku od par sati. Nalazi se to nedaleko Crkve hrvatskih mučenika, rekao je biskup Bogović dodajući da je upravo Škabrnja mjesto gdje treba spomenuti i ova pitanja, jer su njezina stradanja rana tijelu zajedničke domovine Hrvatske.
