1803. je godina gospodnja, Zadar se nalazio pod vlašću Austrije. U to doba u gradu se umnožio broj krčmi, bilo ih je u svim većim ulicama i zakutcima, na križanju svih ulica, što su pedantni Austrijanci držali vrlo štetnim. Stoga je vlast naložila da njihov broj bude sveden na 22, odnosno na 24, kako gradsko i seosko stanovništvo ne bi previše zalazilo u njih, koristilo se njihovim uslugama i tako se odavalo štetnom poroku pijanstva. Slično tomu zbivalo se u okolnim selima, gdje se postupilo na jednak način.
U isto vijeme, u gradu se pojavio i veliki broj javnih žena (malavita) koje su bile na usluzi vojnicima. Velik broj vojnika u gradu privukao je veći broj takvih žena, čak i iz inozemstva, što je privuklo pažnju gradskih upravljača. Brzim postupkom taj je porok bio gotovo iskorijenjen. Budući da se držalo nepristojnim, još 1797. bilo je zabranjeno pušenje na ulici. Pušiti se moglo jedino u zatvorenim prostorima.
