Zadarska obitelj Bogdanovich u posljednjim desetljećima 19. stoljeća dala je čak četiri sestre slikarice, od kojih su dvije stekle i akademsko obrazovanje. Obitelj Giovannija Bogdanovicha, državnog službenika, i Marije, rođene Giurinovich imala je osmero djece. Najstarija kći Antoinetta studirala je slikarstvo u Beču, zatim Teresa i Amelia, koje su svoje izrazite slikarske talente zatomile obiteljskim obvezama, te najmlađa sestra Itala, koja se isticala svojim vrlo slobodoumnim nazorima. Itala je imala i sestru blizanku koja je umrla u dobi od 11 mjeseci. Sve su sestre, čini se, svoj slikarski talent naslijedile od oca koji je bio cijenjeni crtač i krasopisac.
Itala je imala pravu umjetničku karijeru i buran društveni život. Za djevojačkog boravka u Zadru pokazivala je sklonost prema različitim oblicima umjetničkog izražavanja.Studirala je slikarstvo u Rimu, a istodobno pohađala i satove glume. Nakon tri godine Itala je morala prekinuti svoje školovanje u Rimu zbog teške financijske situacije u kojoj se našla njezina obitelj, te se vratila u Zadar.Uzdržavala se uglavnom slikajući portrete, a slikala je i za potrebe crkve.
Njezin život, opsesivno vezan uz umjetnost bio je i emotivno buran.Bila je jedna od rijetkih osviještenih Zadranki svog vremena koja je doživljavala svoj položaj i položaj ostalih suvremenih žena u cijelosti ravnopravnim s položajem svojih muških suvremenika. Oko 1904. godine dogodila joj se i ljubav prema jednoj ženi. Kao djevojci odgojenoj u katoličkom duhu, nastojala je potisnuti tu privrženost, tumačeći ju potrebom za nekim sličnim zbog podsvjesnog osjećaja gubitka sestre blizanke. U konzervativnoj zadarskoj sredini javno iskazivanje osjećaja žene prema ženi bilo bi blasfemija koja bi doživjela dramatičnu osudu, stoga je, u dogovoru obitelji obiju prijateljica, ta veza hitno prekinuta.
U talijanskom Zadru Itala nije mogla dobiti posao nastavnice risanja, a uz slikarstvo, bavila se i literarnim radom. Vrlo je zanimljiv njezin leksikon “600 najslavnijih žena u povijesti”, dovršen 1917. godine. To je djelo samo po sebi zanimljivo jer potencira ulogu žene u povijesti. U to vrijeme kad ga je pisala, položaj žene intelektualke bio je još uvijek težak, osobito u manjim i konzervativnim sredinama. Godinama je nudila leksikon na objavljivanje, ali izdavači su je redom odbijali.
U međuratnom razdoblju Itala je sa svojom neudatom sestrom Idom živjela u krajnjoj oskudici u nekadašnjoj ulici Cale papuzzeri. Umrla je u siječnju 1945. gotovo od gladi.
