Omražena supruga zloglasnog rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua, druga osoba rumunjskog sustava, ministrica kulture, samoprozvana znanstvenica, Elena Ceausescu lik je iz nedavne europske povijesti koja svojim životom sablažnjava kako u vrijeme svoje vladavine, tako i danas.
Kako piše francuska povjesničarka Diane Ducret u svojoj knjizi “Žene diktatora”, Elena Ceausescu rođena je 7. siječnja 1916.u Petresiju, malom mjestu u sjevernoj Vlaškoj kao Lenuta Petrescu.Obrazovanje je prekinula nakon pučke škole naučivši jedva osnove čitanja, pisanja i računanja.
Roditelji su je poslali u glavni grad u nadi da će naći posao u jednoj od industrijskih grana koje su u Rumunjskoj bile u nastanku te se uspjela zaposliti u tvornici tekstila. Zbližila se s krugovima sindikalnih radnika i sudjelovala na njihovima ilegalnim sastancima.
Svog budućeg supruga Nicolaea Ceausescua upoznala je na jednom od radničkih mimohoda 1939., koji je već u to doba bio osuđivan zbog svojih angažiranih stajališta. Prava istina bila je da je postolarski šegrt iz Bukurešta zapravo bio običan zatvorenik, koji se u svojoj zatvorskoj karijeri upoznao s komunističkim zatvorenicima, te se uključio u revolucionarni pokret iz čiste besposlenosti.
Rodio se 26. siječnja 1918. u istom kraju Vlaške kao i ona, te kao 10-godišnjak otišao u Bukurešt u potrazi za poslom. Drugi svjetski rat proveo je u zatvoru. Sovjetska vojska osvojila zemlju 1944.i nametnula svoj ustroj. Nicolae munjevito postaje tajnik Unije mladih komunista. Ni u zatvoru nije zaboravio Lenutu, koja je u tom periodu stekla reputaciju lake žene. Vjenčali su se 23. prosinca 1947. Tijekom potpisivanja bračnog ugovora prepravili su bračni list, smatrali su kako je Lenuta, ime koje u doslovnom prijevodu znači “mila” previše pučko i nedovoljno dostojanstveno. Tada je službeno postala Elena. Novi identitet ju je i pomladio, mijenjaju i njen datum rođenja, jer je bila starija od muža.
Ceausescu postaje generalni sekretar u ožujku 1965. Uz “Karpatskog genija” stoluje i Elena.
– Rumunjska je na Zapadu poznatija od Eiffelovog tornja i poštovanija od engleske kraljice. Sve to zahvaljujući Drugu i meni, isticala je to drugarica Elena u svakoj prilici.
Eleni se ispunjava svaka želja. Muž joj je otvorio put prema Europi pa je odlučila postati velika znanstvenica. Prvu “znanstveničku” funkciju stekla je 1967. postavši predsjednicom odsjeka za kemiju pri Vrhovnom vijeću za sovjetsko gospodarstvo i razvoj Rumunjske. Ima kontrolu nad svim planovima Rumunjske koji se tiču znanstvenih istraživanja. Brzo je postala predmetom sprdnje, jer njena nekompetetnost bode u oči. Vic koji je kružio bukureštanskim laboratorijima bio je na temu Eleninog izgovaranja formule ugljičnog dioksida. 1973. ušla je u Vladu s pregršt diploma. Planirala je postati profesorica, a kako bi to postigla, trebala je obraniti doktorat. No, Elena ni izdaleka nije bila sposobna za to, ali temu je već odabrala: pošto je radila u tvornici tekstila, gajila je čudnu strast prema polimerima, molekulama otkrivenim krajem 18. st.
1975. drugarica Elena predaje doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj stereospecifične polimerizacije izoprena na stabilizaciju sintetičkih kaučuka”. Svi su s nestrpljenjem čekali kako će se drugarica snaći pred komisijom, no znatiželjnici su bili uskraćeni, jer kad su došli na sveučilište, zatekli su zatvorena vrata, te natpis da se pogibeljan događaj obrane disertacije zbio prethodne večeri.
Doktorat je smjesta urodio plodom, odmah je imenovana predsjednicom Nacionalnog vijeća za socijalističku kulturu i obrazovanje, te postala ministrica kulture.
Uvažena doktorica i inžinjerka odijevala je samo francusko, vozila samo njemačko.
Na diplomatskim putovanjima uoporno je željela pokazati svoju rafiniranost zahtijevajućii da jelovnici budu napisani na francuskom, računajući da će to pokazati njenu profinjenost i poznavanje francuske kulture i stila iako o tome nije imala blagog pojma. Običaj joj je bio iznuđivanje počasnih titula od stranih državnika, pa je na kraju života imala 74 rumunjske i međunarodne titule.
Američki predsjednik Jimmy Carter odbio joj je dati počasni doktorat Washingtonskog sveučilišta što je izazvalo nemili diplomatski incident iza kojega su potpuno blokirani odnosi dviju država.
Njene ambicije išle su sve do Nobelove nagrade. U početku se zalagala za mir u svijetu, te bila gorljiva protivnica nuklearnog naoružanja. Nakon što nije uspjela s nominacijama za mir, prebacila se na ostala područja, pa je stockholmskoj komisiji neprestano prezentirala bizarne projekte s područja kemije i medicine koji su redom bili odbijani.
Diktatura bračnog para ozbiljno se poljuljala, na koncu i srušila 1989. godine. U državnim previranjima izgubili su potporu kako naroda, tako i svojih vanjskih saveznika poput Kine i Rusije. Konačan kraj represije i Ceausescovih bio je proglašenje smrtne kazne strijeljanjem koje je izvršeno na Božić 1989.
Elena je umrla potpuno nesvjesna stanja u kojem je, skupa sa svojim suprugom ostavila svoju zemlju, pa je u smrt otišla s riječima:
– Živjela slobodna i nezavisna socijalistička republika Rumunjska! Zar vam nisam bila kao majka? Pucajte, djeco!