Izbori su takoreći pred vratima. Obzirom da sam prestar kako bih iznenada evoluirao, znam samo da svoj, ionako nebitan, glas neću dati sada vladajućima. Nekako sam skoro podsvjesno počeo razmišljati o MOST-u Bože Petrova. Kao i svaki naivni hrvatski glasač počeo sam filozofirati u stilu “oni nisu ni za SDP ni za HDZ pa su možda baš zato dobra opcija”. Prevedeno, ni za kugu ni za koleru. Osim toga tamo je čovjek s perfektnom ratnom biografijom. Ugledan liječnik, doktor znanosti Drago Prgomet. U jednom trenutku zlobe, svojstvene ljudima moje dobi, padne mi na pamet Engleska poslovica “Ima mostova za koje nikad ne znaš je li ih prijeći ili spaliti.“ Ja sam most između mog glasa i MOST-iz Metkovića odlučio sam spaliti.
Zašto? Ne zbog zgodne misli Alana Forda “Mi smo stranka koja ništa ne obećava, a to i ispunjavamo!” nego pročitah ovih dana da je ”MOST“ dobio jakog koalicionog partnera – Stipu Petrinu. Stipe je lider Nezavisne liste iz Primoštena koja je nakon 12 godina preimenovala Ulicu dr. Franje Tuđmana u Malu Raduču. Stipe je uvjeren da su Slavica Lukuć, Vedrana Rudan, Boris Dežulović, bivši i sadašnji Feralovci u pravu kad misle da Tuđman nije stvorio ovu državu nego ju je opljačkao prije nego je i nastala. Siguran je da nema Male Raduče ne bi bilo ni Hrvatske. Negdje je izašlo da voli Tita i da nam je Tuđman uništio budućnost. Možda? Da Dr. Franjo Tuđman nije stvorio ovu “slučajnu“ državu Stipe Petrina bio bi možda jedino oblasni sekretar rajonskog komiteta SKH. U pravu je Petrina. Svaki pravi ljevičar mora trajno i intezivno patiti za tako sjajnom pozicijom. Božo Petrov je i talentirani selektor.
Nešto k’o nekad u Jugi Miljan Miljanić. Preveo je preko svog MOST-a i Marka Pupića Bakrača kojeg obožavaju zadarski SDP-ovci. Moje isprazno maštanje da MOST nije “ni za kugu ni za koleru“ podsjeća na čamac klase “Optimist“ koji je potonuo čim je krenuo sa starta. Sve sam sigurniji da nema tzv. nezavisne liste u koju neće nevidljiva ruka, vođena progresivnom idejom, ubaciti one koji mrze ovu državu, a vole samo Lijevu našu. O vole, vole…nije za tebe politika nego motika.
I zato me Božo Petrov pomalo podsjeća na Kraljevića Marka i njegovu političku pragmatiku :“Halb trinken, halb Šarac geben.“
Dnevne novine i portali posvetili su ovih dana izuzetnu pažnju jednom događaju iz kaznenopravne sfere. Moj klijent Tomislav Josić poslušao je jednog svog “dobronamjernog“prijatelja i gostujući u emisiji HRT Nedjeljom u 2 rekao, vjerujući da govori istinu, veliku neistinu. Ukratko, govoreći o ubojstvu Brune Bušića u Parizu ustvrdio je da je tada jugoslavenski ambasador u Parizu bio Stipe Milanović otac aktualnog Premijera. Odmah nakon emisije nazvao sam ga i rekao mu ono što sam mu rekao. Kad smo dobili očekivanu tužbu odmah sam poslao notifikaciju g. Milanoviću naglašavajući da je mom klijentu žao i da se želimo nagoditi s njim tako da se javno ispričamo. Njegov odvjetnik mi je pismeno odgovorio da u načelu prihvaćaju da se postupak završi našom isprikom. Prenio sam klijentu da ćemo se ispričati i platit troškove postupka te da ubuduće bude oprezniji ako ga Stanković opet pozove u neku nedjelju. Na prvom ročištu Stipe Milanović se predomislio i srećom po sebe nije pristao na mirenje jer bi inače ostao bez 7000 kuna koje su mu dosuđene prvostupanjskom presudom. Uz ostalo “optuženi“ Josić mora platiti sudske troškove i troškove objave presude u emisiji Nedjeljom u 2.
Odvjetnik privatnog tužitelja nije zadovoljan i žalit će se jer misli da bi prava satsfakcija za g. Stipu bila recimo doživotna robija za okrivljenog. Žalit ćemo se i mi i to je sve o jednom tipičnom i pomalo dosadnom postupku kakvih je na stotine svakog dana na svim sudovima. Pa zašto onda trošiti novinski papir za takav netraktivan predmet. Evo zašto. Ne tako davno Drago Zvonimir Carlos Pilsel na svom je portalu nazvao ovog istog Josića i Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara “neoustaškom gamadi“. I “neoustaška gamad“ angažirala odvjetnika i tužila Drageca poznatog ljubitelja koktela, naročito Molotovljevog, istom ovom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu uvjerena da nisu “neoustaška gamad“ i da će Zvonimir Carlos morati platit barem 7000kn ako ne i više . Na prvom ročištu sudac je, uz par ciničnih primjedbi prema “neoustaškoj gamadi“, Pilsela oslobodio od odgovornosti za kaz. djelo klevete. Tu je Josić morao platiti i troškove postupka što je naročito razveselilo njegovu suprugu i četvero njihove djece. Srećom, viši sud je ukinuo presudu i vratio predmet istom sucu na ponovno raspravljanje i odluku…
Kolumnu u cijelosti možete pročitati na portalu Dnevno.hr.
