Brojni podaci iz odredbi gradskog kneza, generalnog providura i mletačkih sindika koji su povremeno svraćali u Zadar svjedoče o srednjovjekovnom životu građana, o običajima i problemima vezanim uz svakodnevni život u gradu.
U srednjovjekovnom Zadru bio je razvijen sustav kažnjavanja. U društvenoj svakodnevici najčešće su bile novčane kazne za čitavu lepezu prekršaja, ali su se one ponekad zamjenjivale i tipično srednjovjekovnim kaznama. Ako, na primjer, osuđeni psovač ne bi bio u stanju platiti novčanu kaznu od 5 do 25 mletačkih libara, ovisno o težini prekršaja, mogao je biti osuđen da jedan dan bude vezan za stup sramote. Srednjovjekovna je bila i kazna za nošenje oružja gradom danju ili noću, a njezina visina ovisila je o stupnju važnosti mjesta na kojem je prekršaj učinjen. Nošenje oružja gradom općenito se kažnjavalo visokom globom od 25 libara. Takva kazna bila je jasan izraz srednjovjekovnog shvaćanja o neprovredivosti zaštićenog gradskog prostora, sigurnost kojega je najteže ugrožavalo nošenje oružja.
Spektakularne biskupove kazne
Nadbiskup Vallaresso 1452. kaznio nekog svećenika da visi u kavezu, tražio je od gradskog kapetana da kavez objesi o najvišu kulu gradskog kaštela, što je kapetan odbio uz primjedbu da nadbiskup može svog kažnjenika objesiti na zvonik katedrale. Isti nadbiskup godinu dana kasnije pružio je Zadranima još jednu priliku za zabavu: neki klerik, orguljaš u franjevačkoj crkvi, bio je ukrao neke dragocjenosti iz škrinje sv. Šime i bio otkriven. Nadbiskup ga je osudio da stoji više sati na ljestvama pred crkvom s papirnatom mitrom iscrtanom demonima i da tako opremljen prođe gradskim ulicama. Nakon toga bio je izbičevan i protjeran iz grada.
Nadbiskupova odredba bila je i zabrana svećenicima i klericima hodati noću po gradu, igrati karte na javnim mjestima, igrati se loptom, plesati. Dopušta im kocku i igru tek u svojim stanovima radi razonode.
Kažnjavala se neispravnost vaga i utega u trgovinama i mesnicama. Bile su zanimljive odredbe o prodaji kruha: prodavač kruha s manjom težinom od propisane kažnjavao se globom od 2 libre, a kruh se oduzimao i dijelio sirotinji i zatvorenicima.
U 18. st. Zabranjeno igranje loptom na ulicama, 1653. zabranjene su maškare, razapinjanje i pranje rublja na ulici. Godine 1763. zabranjuje se pjevanje u zboru.
Još je jedna zanimljivost iz tog doba: jedan zadarski liječnik kupio je crnog roba kojeg je vodio na svoje liječničke intervencije. Očito ga je koristio da bi kod pacijenata uživao veće strahopoštovanje.
