Hrvatska agencija za hranu objavila je listu 12 jela koja su definirana kao jela hrvatske baštine.
Sam pojam nematerijalne kulturne baštine sačinjavaju prakse, izrazi, predstave, vještine, znanje, predmete, rukotvorine, instrumente i kulturne prostore koje pojedinci, skupine i zajednice prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ona se prenosi s generacije na generaciju te stvara osjećaj identiteta i kontinuiteta, piše Studentski.hr.
U nastavku možete pročitati zanimljivosti o tim tradicionalnim jelima koja se nalaze na listi nematerijalne kulturne baštine.
Blagdanske pogače lucišćak iz Plemenšćine – postoje različite pogače po obliku, sastavu, ali i po datumu kad se tradicionalno rade (Badnjak ili tijekom adventa). No, zanimljivo je da se pogači pripisuje magična moć zaštite ukućana i stoke, te se pomoću nje priziva zdravlje i plodnost za iduću godinu.
Blagdanski božićni kruh koledo iz Plemenšćine – i njemu se pripisuje moć magične zaštite; njime se za sve članove obitelji i stoku priziva plodnost i zdravlje u nadolazećoj godini. On se tradicionalno priprema na Badnjak, a izrađuje se od mješavine kukuruznog brašna i cvajerice, krušnog brašna ili raženog i kukuruznog brašna uz dodatak domaćeg kvasca.
Tradicijsko jelo sinjski arambaš – neizostavni je dio jelovnika svih proslava, a priprema se za Božić, blagdan Velike Gospe, svadbe, za svečani alkarski ručak i drugim prilikama. Ovo je tradicijsko jelo prisutno kako u bogatim, tako i u siromašnim domaćinstvima. Radi se zapravo o inačici sarme gdje se umjesto miješanog mljevenog mesa koristi svježe goveđe meso izrezano na sitne komadiće.
Tradicijsko jelo soparnik – tradicionalno jelo koje je u prošlosti bilo znano kao posno jelo koje se pripremalo za Veliki petak, Badnjak te uoči blagdana Svih Svetih. Danas se priprema u svečanim prigodama pa je soparnik postao simbolom stare Poljičke republike.
Tradicijsko jelo zagorski domaći štrukli – štrukli dolaze u različitim varijantama: kuhani ili pečeni, slatki ili slani. Pripremaju se tako da se vučeno tijesto puni kravljim sirom pomiješanim s vrhnjem i jajetom.
Tradicijsko jelo brački vitalac – radi se o tradicionalnom jelu od janjećih i kozjih iznutrica. Predstavlja poveznicu s vremenom i jedan od prvih kontakata grčke civilizacije i stanovnika Brača.
Umijeće pripreme tradicijske slastice starogrojski paprenjok – danas se tradicija priprema paprenjoka zadržala u Starom Gradu na otoku Hvaru, a radi se o tradicijskoj slastici koja se priprema s medom.
Tradicionalna proizvodnja paškog sira – zbog tradicijskog načina proizvodnje, paški sir odavno je postao zaštitni znak otoka Paga, ali i specijalitet poznat kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. U postupku proizvodnje zadržane su stare liburnijske tehnologije, a posebnost siru daje ovčje mlijeko.
Priprema kolača rudarska greblica – priprema ove poslastice vuče korijene iz 16. stoljeća i teče paralelno s procvatom rudarstva u Rudama. Ime je dobila po tradicijskom drvenom alatu, greblici, kojom se zagrijavao žar u krušnoj peći, a i sam oblik kolača sliči obliku navedenog alata.
Priprema sira iz mješine s područja Dalmatinske zagore, Velebita i Like – ne zna se točno otkada kreće tradicija izrade sira iz mješine, ali je poznato da su još Tračani i Iliri na dinarskim pašnjacima uzgajali ovce, pa se pretpostavlja da tradicija izrade vuče korijene od toga doba. Jedna os pretpostavki tvrdi da je izrada započela sasvim slučajno; slučajnim fermentiranjem mlijeka u mješini koja se tada koristila za čuvanje mlijeka.
Priprema tradicijskog ličkog sira škripavca – ovaj sir dobio je naziv po svojoj specifičnoj karakteristici da škripi pod zubima dok je mlad. U pravilu se škripavac proizvodi od kravljeg mlijeka, a u rjeđim situacijama od ovčjeg. Temelj za proizvodnju predstavlja sirište koje se dobiva od telećeg ili janjećeg želuca.
I za kraj, ostavili smo hranu koju voli cijela Hrvatska, ali ipak najviše Slavonija, a to je tradicijski slavonski kulen/ kulin. Nekada, kada se po svinji proizvodio samo jedan kulen, njegova potrošnja bila je vezana uz važne obiteljske, društvene i godišnje događaje: svadbe, žetve, rođenje i krštenje. Ta tradicija ostala je prisutna i u današnje vrijeme, tako da se kulen konzumira u posebnim prilikama, ali se nudi i važnim i uglednim gostima te daruje u iznimnim prilikama.